Saturday, December 29, 2012

Happy 2013. Let's Mix Journalism and Academia

Since I belong to both journalistic and academic camp (along with being full-time media analyst), I often face misunderstanding of what I do and what is my 'real' calling. As if these things were impossible to combine; provided you had spent sufficient number of years in education and work.

Thus I'm glad to have found the text which tackles this issue: Can journalism count as an academic research output?

Journalism can and should count as an academic research output but it depends on what kind of journalism and what kind of research*. Journalism by its nature is provisional, topical and functional.  Academic research is supposed to be considered, comprehensive as well as both revised and reviewed. Yet, as part of academic research, journalism has various values.  Observation, investigation and deliberation are core functions of journalism that can fit into academic research paradigms. They can add dynamism to the often preconceived and over structured thought processes that the Academy encourages.

More thoughts on this topic on the web site of The London School of Economics and Political Science.

I hope we open our minds to some creative, fresh and brand new ideas in 2013.

Happy New Year!

Saturday, December 8, 2012

Aktivni građani: Mediji zajednice u Centralnoj i Istočnoj Evropi



U Budimpešti je u novembru održan AMARC forum:  Public Policies and Media Pluralism: The Future of Community Radio in Central and East Europe.

Napisala sam tekst o ovom događaju:


The 43-year-old Student Radio of Ljubljana. The women-run Forum TV in Prijepolje.  The partly audience-funded popular radio station in Budapest. The Milan-based Radio Popolare.

Although based in different parts of Europe, they share the common sphere of the ommunity media sector. They face stiff competition from public and private broadcasting channels. Their voices maybe small but they are a socially important part of the ever-changing media world.

To je uvodni deo. Ostatak je na sajtu Think Brigade.

Sunday, September 9, 2012

Magazin Monocle


Julski broj časopisa Monocle (na slikama, i jedini koji za sada imam) posvećen je istraživanju o kvalitetu života u gradovima širom sveta. Sistematično, informisano, odmereno, duhovito, dobro-izgledajuće su kvaliteti koje je teško ne primetiti. Osim redovnih mesečnih tematskih izdanja (a većina tema je, bar meni, odlično izabrana i intelektualno uzbudljiva), imaju i dva posebna sezonska izdanja - jedno posvećeno Alpima, drugo Mediteranu.
O britanskom časopisu sam saznala početkom godine u omiljenoj rubrici omiljenih novina - kroz portret glavnog i odgovornog urednika Monocle: Tyler Brûlé akka Mr. Zeitgeist.
Od tada i pratim njegovu nedeljnu rubriku u Financial Times. Tekstovi (nekad previše snobovski, ali barem sa pokrićem) bave se uglavnom lifestyle temama, putovanjima, aerodromima, hotelima, kulturološkim razlikama, razlozima za i protiv posedovanja kućice na ostrvu blizu Stokholma, raznim japanskim lepotama i čudima..


U jednoj od skorašnjih kolumni bavio se krizom štampe i šta uraditi protiv nje. Savet, uratko, glasi: Razlikujte se. 
Njegov pristup je ovaj: Napravite odličan, specifičan osnovni proizvod i ne gubite vreme na Internet:

As many publishers shift resources to tablet editions (I’m still waiting to see a sustainable advertising model for this format) and developing Twitter teams to push traffic to their core brand (a tremendous waste of money at the expense of real journalism and a terrific way to actually divert people from your core product), the real issue facing publishers is “differentiation”.


Drugim rečima:

Spend a bit of time at a US newsstand and it’s clear that the crisis in the magazine industry isn’t so much about plastering covers with hash-tags, the problem is that everything feels and looks alarmingly the same – the cover stock is identical across a variety of magazines, the varnishes too.
Open up any US consumer magazines and you’re likely to find the paper is similar, the style of photography (lighting, composition, crop) is the same and the layout is dull and unchallenging.


Umesto toga, kaže Mr. Brûlé, štampa, prvenstveno časopisi, trebalo bi da se posveti svojim najvernijim čitaocima: Onima koji traže nešto novo i dobro za čitanje.

Može li neko da ovu poruku prenese domaćim izdavačima i urednicima?

Wednesday, August 15, 2012

The Newsroom i letnja šema

Mediji u Srbiji i u regionu uveliko su u letnjoj šemi, što znači da se redovne emisije ne emituju ili idu njihove best-of verzije (za neke programe to zvuči dosta ironično), novi programi čekaju oktobar, a domaće i strane serije repriziraju se...po ko-zna-koji-put. Sva sreća te smo imali Olimpijske igre.

U Italiji sam zapazila sličan pristup: Programi iz 'zlatnog doba', plus opisi i dijagnoze ekonomske krize i oštre krtike na račun premijera Montija na Berluskonijevim kanalima.

Preko okeana, HBO je, međutim, od 24. juna krenuo sa emitovanjem serije The Newsroom, u kojoj se bavi životom informativne redakcije imaginarnog Atlantis Cable News channel.

Dok o advokatma, lekarima ili policajcima postoje onolike serije i filmovi, život medija retko je obrađivan. I to je jedna od vrlina ove serije. Kao i to što obrađuje skorašnje i veoma poznate svetske događaje (kriza u Grčkoj, 'Arapsko proleće', ubistvo Osame bin Ladena...), ali i američke teme (kontroverze Tea Party, atentat na poznatu političarku). I to obrađuje na dobar i zanimljiv način, uz dobre glumice i glumce.
Okosnice radnje su profesija vs. profit, kvalitet vs. senzacionalizam, a značajno mesto imaju i društvene mreže, ili dileme da li se oni koji rade u tabloidima mogu zvati novinarima na isti način kao ljudi koji stvaraju informativni program.

Naravno, ništa bez ljubavnih priča..

Medijski stručnjaci i oni kojima je posao da pišu kritike imaju niz zamerki na ovu seriju. Ipak, zaniljivo je da su komentari čitalaca tih tekstova većinom u stilu: 'Kako god, meni se sviđa'. O tome govori i IMDB rejting od 8.8.
U mom domaćem uzorku, svi koji gledaju The Newsroom je vole.
Tako da, ako ste se pitali šta bi moglo biti novo - mogao bi biti The Newsroom.

Wednesday, June 20, 2012

Rio, ekologija, izbori, i još po nešto


Jučerašnja vest je glasila: Novoizabrani predsednik Srbije Tomislav Nikolić, odlazeći ministar ekologije Oliver Dulić, i odlazeći ministar inostranih poslova (a novoizabrani predsedavajući Generalne skupštine UN) Vuk Jeremić, putuju u Rio, na veliki skup UN o održivom razvoju, Rio +20.

Aktivan pristup domaćih visoih zvaničnika vezan za globalne ekološke teme za svaku je pohvalu. U načelu.

Simptomatično je, međutim, da se tokom duge izborne kampanje, koja je završena pre samo nekoliko nedelja, pitanjima ekologije i održivog razvoj skoro uopšte nisu bavili.


Ilustracija: Jedan od belih listića

Upravo o toj temi pisala sam za online magazin o ekologiji koji okuplja 35 novinarki i novinara iz celog sveta:  Think Brigade. Naslov teksta je: Serbian Election Campaign fails to address environmental concerns.
Evo zaključka teksta:
With environmental and other vital issues being placed on the back burner of the political agenda in Serbia, and with a sporadic public awareness focused on local problems, the  improvement would be, at best – slow. One can only hope for the advancement of Serbia’s integration into the European Union, which would in turn push for more rapid and encompassing reforms within this sphere – as it did with a number of other countries that joined Serbia during the previous decade. One can only hope that the vitality of the EU remains in place at this point.


Za Think Brigade sam pisala i tekst koji nema veze sa izborima: Ecovillages: Muddy Roads and Clear Visions. U ovom tekstu koji smo zajedno pisale Andrea Aržaba i ja bavimo se jednim eko selom u Meksiku i jednim u Srbiji (Porodica bistrih potoka).
Evo ilustracije i ovog teksta:
Leaving the opening of the exhibition devoted to 35th anniversary of the Family of Clear Springs (Porodica bistrih potoka), eco and artistic community in Serbia, I felt different than on the arrival. Half an hour of daring photos, simple wooden and vegatable sculptures, music, wise and sincere words and, most importantly, of people that gathered in Belgrade cultural institution Dom omladine, brought the sense of freshness, inspiration, liberty; feeling that experimenting and doing things differently could be rewarding in many ways. Challenging as well. Boyish look and charisma of Bozidar Mandic, founder and principal of the Family, now in his 60s, tells that 35 years of connecting nature and arts kept his body and spirit young, and his ideas, it seems, fresher and more relevant than ever.
Ako vas interesuju globalne priče, ispričane (uglavnom) lokalno, o našem okruženju - a trebalo bi - pratite sajt Think Bigade ili njenu Facebook stranicu.


Tuesday, June 5, 2012

Mediji, izbori, i kakva je veza između to dvoje

U prethodnom postu, koji beše davno, pisala sam o živahnoj sceni vezanoj za monitoring izbora u medijima. U međuvremenu sam i sama učestvovala u celom procesu, kroz Posmatračku misiju Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava OEBS-a (OSCE/ODIHR). Kao deo medijskog tima, bila sam uključena u analizu medijskog praćenja izborne kampanje - organizovan je monitoring medija ove organizacije (pet TV stanica i pet novina); takođe blisko smo sarađivali sa drugim organizacijama koje su radile monitoring, kao i sa urednicima, novinarima, predavačima na univerzitetu, članovima Saveta za borbu protiv korupcije, novinarskim i medijskim udruženjima (ANEM, NUNS...). Dva preliminarna izveštaja o nalazima Misije u dva izborna kruga dostupna su ovde i ovde. Finalni izveštaj i preporuke - o celom izbornom procesu, uključujući medije - biće gotovi za oko mesec dana. Veoma sam zadovoljna što su neke od tema i problema veoma bitnih za funkcionisanje medija u Srbiji, a prilično ignorisanih poslednjih godina, našli mesta u ovim izveštajima. *** U maju je promovisana publikacija "Medijske slobode Srbije u evropskom ogledalu". Ovu studiju pripremili su zajednički: Civil Rights Defenders, NUNS, ANEM, Local Press i NDNV, a izveštaj je napisala Jovanka Matić. Ova izuzetno bitna publikacija precizno pokazuje u kojoj meri Srbija poštuje 27 načela slobode medija prema kiterijumima Saveta Evrope. Ukratko: U potpunosti poštuje samo četiri od ovih principa. Više informacija o studiji i ona u celini dostupni su, između ostalog, na sajtu ANEM-a. *** Last but not least: Ekonomska situacija u medijima je sve gora. Dovoljna ilustracija su medijske vesti od 1. juna: Časopis Ekonomist prestao da izlazi, zaposleni u štrajku. Prestala da izlazi Pravda. Nakon nedelja štrajka, zaposleni u TV Avala, zajedno sa kolegama iz makedonskog Pinka protestovali ispred zgrade Pinka. Za one koji su čitali Izvešaj o medijima Saveta za borbu protiv korupcije, odgovor kakve veze imaju Avala i Pink nije teško dati. Da se vratim i direktno na temu iz naslova, kakva je veza između medija i rezultata izbora - komentar lista Mađa So često je ovih dana pominjan i citiran

Wednesday, March 21, 2012

Medijski monitoring: Mala fabrika izbora




Kao što parfimerije i cvećare dočekuju Dan zaljubljenih i Dan žena, tako je i medijsko-istraživački sektor dočekao predizbornu kampanju.
U proteklim danima, nekoliko organizacija najavilo je predizborni monitoring medija ili se pozabavilo time kako su mediji prethodnih meseci pratili stranke, odnosno kako političke partije koriste online medije i društvene mreže.

Evo pregleda projekata prezentiranih ili najavljenih ovih dana i nedelja:
- Fondacija Konrad Adenauer:
Monitoring štampe i televizijskih programa koje ova fondacija redovno sprovodi, sada su upotpunjeni monitoringom online medija. Tako su studenti Fakulteta političkih nauka od januara do marta ove godine pratili zvanične sajtove i ponašanje političkih stranaka na društvenim mrežama (Fejsbuk i Tviter).
Izveštaj na sajtu Medija centra.

- Biro za društvena istraživanja i slovačka organizacija MEMO 98 sprovode projekat monitoringa medija za predstojeće izbore.
"Kroz kvantitativnu i kvalitativnu analizu izveštavanja medija o predizbornim aktivnostima stranaka i lista želimo da javnosti predstavimo kako se u medijima reflektovao predizborni period, ali i da podstaknemo diskusiju o objektivnosti medijskog izveštavanja u periodu kampanje. Mediji svakako predstavljaju veoma važne aktere koji umnogome definišu ambijent i kreiraju atmosferu u kojoj se odvija izborni proces i zbog toga ćemo kroz analizu rezultata monitoringa moći da procenimo u kojoj meri se izborni proces odvija u demokratskoj atmosferi,“ rekao je Pavle Dimitrijević, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja.
Na sajtu BIRODI posvećenom ovom projektu - Media Monitor - možete naći podatke o metodologiji, toku istraživanja i drugo.

- Agencija Kliping je takođe najavila predizborni monitoring.

Praćenje izborne kampanje planira i OEBS (OSCE) u Srbiji, i joše neke organizacije (za sada nezvanično). Fond Biljana Kovačević-Vučo predstavio je Campaign Watch 2012, koji se neće fokusirati samo na medije, već na praćenje kampanje u i aktera u njoj u širem kontekstu: pojavama govora mržnje, diskriminacije, kršenja fer pleja i međunarodno priznatih standarda ponašanja tokom izbornog procesa.
Uz sve ovo, postoje i organizacije koje već mesecima rade neku vrstu predizbornog monitoringa za potrebe pojedinih političkih stranaka iako su, kao što znamo, parlamentarni i lokalni izbori raspisani tek ovog meseca.

Na kraju, i dobar deo Twittera se pretvorio u 'predizborni kanal', pa je i to mogućnost za dobijanje, filtriranje i komentarisanje informacija vezanih za kampnju, prevashodno kroz online i tradicionalne medije.

/media monitoring, elections 2012, Serbia/
Image source

Friday, March 9, 2012

SHARE 2012.



SHARE 2012. se bliži.

Program zanimljiv i raznovrstan, utisci od prošle godine izuzetni, a dešavanja u svetu uopšte, medijima i na Internetu u poslednjim mesecima veoma inspirativni za promišljanja svih vrsta - čijem kanalisanju će i ovogodišnji SHARE svakako doprineti.

Uz malo foto podsećanje na prošlogodišnji SHARE, i informacija da su naslovi na polaroidima (click za pun utisak) ispisani fontom Lovely Audrey, Jane Oršolić.
Svi Lovely fontovi, ćirilični i latinični, SHAREovani su for free.






Sadržajem i načinom organizovanja ovogodišnji SHARE još jednom pokazuje da communication i community imaju mnogo više zajedničkog od samo jezičke sličnosti.

Looking forward!

/SHARE conference 2012, Belgrade, Serbia/

Friday, March 2, 2012

Džuboks ili: Koliko će trajati to što radite?



Pisala sam ranije o časopisu Džuboks i njegovom značaju u jugoslovenskom društvu u procesu većeg uticaja Zapada, društvenih i muzičkih promena, usvajanja novih stilova...

U novom broju Vremena je, pred koncert koji obeležava trideset godina postojanja Partibrejkersa, opširan intervju - Zoran Kostić Cane, jedan jedinstveni.

Između ostalog kaže:

"Muzika ima terapeutsko dejstvo. Pa i svi ti "Džuboksi", koje sam od broja 54 počeo da kupujem, za svaki broj se budim i idem da ga kupim. I danas me to prati, stalno se raspitujem ko ima stare brojeve. Ja sad imam sve brojeve "Džuboksa", od prvog broja, a ove od broja 54 naovamo – te sam milijardu puta pročitao. Sve sam upijao. Oni su i dalje očuvani, kao i moje ploče."

Kad pročitate ovakve reči shvatite da teorija po kojoj novine žive jedan dan (ili sedam, trideset...), nekada definitivno nije tačna.
A onima koji se bave medijima podsećanje da njihov rad može biti živ i za nekoliko decenija. Naravno, ako to zasluži.

P.S. Popboks.com (sećate se?) ima online arhivu Džuboksa, barem jednog dela.


fotografija je odavde

Portugalski mediji



Lisabon, Porto i Portugalija uopšte asociraju na lepe pejsaže, fado, dah Afrike i slično. Mene i na odličan reporting trip. Ipak, ako vas interesuje to kakva je duštvena, pa i medijska slika Portugala danas, postoji knjiga: Portugalija danas - Strah od postojanja.
Deo koji govori o medijima: Nedostatak javnog prostora objavljen je pre nekog vremena u E-novinama i može se pročitati ovde.

Evo jednog odlomka:

Kako funkcioniše javni prostor u Portugaliji, trideset godina nakon uspostavljanja demokratije?
Trenutna konstatacija jeste da on ne postoji. Tu je da bi svedočio o nečemu što se na ovom planu otvorilo, i gotovo da se oformilo tokom „revolucionarnih“ godina nakon 25. aprila, da bi se posle zatvorilo, iščezlo, i bilo zamenjeno prostorom medija koji u Portugaliji ne čini javni prostor. (...) Nema političkog sukobljavanja mišljenja: čak ni na televiziji koja stvara jedan lažni prostor, sa unapred određenim obrascima koji ograničavaju spontanost nastupa, nepredvidive okolnosti i učešće tog „spoljnog faktora“ koji čini sve bogatstvo javnog izražavanja. (...) Što se tiče otvorenosti ka svetu – kada je pritisak Evropske unije na odluke portugalske vlade veći nego ikad – možemo se pitati koliko je prisutno evropsko pitanje u nacionalnim političkim „debatama“? Nema javnog prostora jer je on u rukama nekoliko osoba čiji govor samo pothranjuje inerciju i zatvara strukturu odnosa sile koju oni predstavljaju. Mesta, vremena, medijska sredstva i osobe čine jedan mali statični sistem koji naporno radi na svom održavanju.


Šta se nameće kao zaključak? Dobro razvijena medijska scena i funkcionalna javna sfera nisu dovoljni, ali su vrlo često vrlo potrebni uslovi održivog razvoja. Ako je tačno da bi Portugal mogao biti nova Grčka, deo odgovornosti mogao bi biti i na medijima i slabo razvijenom prostoru javne debate.
A to se, svakako, ne odnosi samo na Portugal.

Tuesday, February 14, 2012

Sunday, February 5, 2012

Tabloidni život jednog novinara



Mada film "How to lose friends and alienate people' nije my cup of tea (kao ni kritičarke NYT), onima koje interesuju mediji nije loše da znaju za njegovo postojanje.
Ovaj film nastao je po autobiogrfskoj knjizi britanskog novinara Toby Younga koji je u nekom momentu dobio priliku da radi za Vanity Fair. Ali je brzo otpušten pa se vratio natrag u London. Koliko sam shvatila iz novinskih tekstova, knjiga je daleko bolja od filma, ali pošto nisam čitala, ne mogu ništa da tvrdim.
U svakom slučaju, kroz film se može videti ponešto od toga kako izgleda život novinara-urednika-redakcije u UK i Americi u tabloidno-lifestyle magazinima, kako se grade (i ruše) odnosi sa zvezdama, kako na krajnji novinarski proizvod utiču osobe iz PR, ali i kakve su kulturološke razlike između ove dve zemlje ("U Americi novinari su deo establishmenta. U Engleskoj novinare svi mrze i baš nas briga za to", otprilike je tako glasilo...)
Za one koji bi da eventualno prave poređenje sa našim medijima slične vrste: Ovaj novinar u stvarnom životu završio je Oxford i preko Fulbright stipenedije bio na Harvardu. Tako da...

Thursday, February 2, 2012

Oh, Bill..



/Druga fotografija iz: NYT, 29. januar 2012/

To da seriju (uvek zanimljivu i lucidnu!) fotografija njujorške ulične mode koja se svake nedelje pojavljuje u Njujork Tajmsu fotografiše čovek od 82 godine za mene je veliko otkriće. Iako ovu foto-tekstualnu kolumnu u okviru omiljene rubrike-omiljenih novina pratim redovno.

A taj čovek je Bill Cunningham.
I to sam saznala o dokumentarcu snimljenom o njemu.

Film je od onih koje nikako ne bi trebalo propustiti.
Jer je osoba o kojoj govori nešto posebno.
I jer vas podseti da još malo razmislite o temama kao što su: Godine, strast, znanje. Posvećenost i vrhunski profesionalizam. I još: Sloboda, osmeh, vitalnost. I takav predivan osećaj za ono što je vizuelno upečatljivo i novo. I ponovo, takva jedna topla i draga duša.
Na ovim sibirskim temparaturama ima nekoliko stvari koje su heartwarming. Ovo je jedna od njih, definitivno.

Bonus: Tekst o filmu na blogu Dressful, i tekst o Billu u The New Yorker.

Sunday, January 29, 2012

Saturday, January 21, 2012

Osnovi kakodalogije



Iako sam prema marketingu i PR-u, posebno u domaćem kontekstu, u najboljem slučaju ravnodušna, knjiga "Osnovi kakodalogije" Ivana Stankovića, poznatog imena domaće advertising scene, odmah me zaintrigirala.
U novogodišnjem dvobroju Vremena objavjen je jedan odlomak, a onda sam u Narodnoj biblioteci (i.z.u.z.e.t.n.o.j nakon rekonstrukcije) počela da čitam celu knjigu.
U knjizi ima puno zanimljivih priča iz života i rada u reklamnim agencijama + bonus "Šta sam naučio" na kraju svakog poglavlja.
Jedna od epizoda je i kako je autoru mnogo više u karijeri pomogla naslovna strana sa ženom u Gloriji, nego niz stručnih tekstova napisanih za Ekonomist.

Ova netipična knjiga na našem tržištu zanimljiva je i nama čije se polje interesovanja samo malo dotiče sa advertisingom (pošto je to i priča o uspehu i padovima, i ponovnim uspesima), a za one koji su u marketingu ili žele da budu...pa, ja bih je svakako pročitala.

Monday, January 16, 2012

Fanzini - Društvene mreže Novog talasa...

... i drugih pojava u drugoj polovini XX veka










Izložba Poslednja mladost u Jugoslaviji završena je juče u Muzeju istorije Jugoslavije. Bavila se muzikom i društvenim kontekstom (uključujući politiku, kulturu, sport) u periodu od 1977. do 1984:

Izložba Poslednja mladost u Jugoslaviji bavi se produkcijom omladinske alternativne pop kulture u SFRJ krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. Mladi autori, ohrabreni slobodama koje je osvojio pank pokret, uvode nove forme izražavanja i delovanja u kulturu. Novu nezavisnu muzičku scenu prate fanzini, omladinska štampa, ali i oficijelni mediji, poput Radio televizije Beograd. Oko muzičke scene se organizuje društveni život kao spoj koncerata, žurki, spontanih umetničkih akcija, tribina... Uradi Sam princip gotovo da briše razlike između publike i izvođača - kroz improvizaciju i eksperiment nastaje bogata produkcija flajera, postera, audio kaseta, stripova, slika, fanzina i časopisa.

Bitan fenomen tog perioda bili su fanzini, publikacije nastale po principu do-it-yourself, često vezane za muzičku ili umetničku grupu, mada su kreativne ličnosti iz različitih sfera bile često povezane u projektima, u isto vreme i tvorci i publika: muzičari, pisci, fotografi, kreatori, novinari..
Zanimljiva pojava 80ih bio je i časopis Izgled. O njemu su govorili nedavno i autori ove izložbe za Blic.


Takođe, tekst o Izgledu objavljen je u Blicu i 2007.

Između ostalog se kaže:

Ceo koncept „Izgleda“ bio je baziran na novom životnom stilu urbanih momaka i devojaka koji se noću zabavljaju, a danju uglavnom spavaju ili smišljaju neke neverovatne konceptualne umetničke akcije. U časopisu je bilo pregršt fotografija lokalnih faca sa žurki, mladih i dekadentnih nastavljača pop filozofije Endija Vorhola. Urednik Vlaja Jovanović nikada nije ni skrivao da mu je Vorhol najveći idol i na određeni način je koncipirao „Izgled“ kao Vorhol svoj slavni „Intervju“. Intervjui su bili vorholovski opušteni.

Za one koji bi da više saznaju o društvenim pokretima kod nas od 1968. pa do danas (uključujući i period Novog talasa, preporučujem ovu zanimljivu studiju)

Neki od glavnih protagonista ove izložbe i tog perioda, viđeni i juče na izložbi, preselili su se kasnije u teme obrađene Izveštajem o medijima, ali to je već neka druga priča.

I, da, izložba je završena juče, a danas je proglašen dobitnik NIN-ove nagrade. Ove godine to je Slobodan Tišma, još jedan od protagonista Novog talasa i još štošta.

Wednesday, January 11, 2012

EU: Potrudite se malo više



Kao i svake godine, Evropska komisija je prethodne jeseni objavila analitički izveštaj za Srbiju u kojem ocenjuje napredak države u procesu EU integracija.
Po tradiciji, pravim mali osvrt na ono što je napisano za oblast Information society and media (strana 72-74).

U najkraćem, EU konstatuje:

- da je je usvojena sveobuhvatna Medijska strategija,
- da je zakonska regulativa u sferi lokalnih medija problematična (jer su neki izuzeti od privatizacije),
- da su administrativi kapaciteti sektora za informatičko društvo u okviru (sada) Ministarstva kulture ograničeni
- da zakonodavstvo koje reguliše medijsko vlasništvo treba da bude uskalđeno sa EU zakonodavstvom o državnoj pomoći

Zaključak:

Overall, Serbia will have to make additional efforts to align with the EU acquis in the area of the information society and the media and to implement it effectively in the medium term.

Ukratko, da se potrudi više.

Ima, naravno, i drugih oblasti u kojima bi trebalo još da se radi, a tu su i politički uslovi (podsećanje na to na slici), da bi kandidatura za članstvo u EU bila konačno potvrđena.

EU izveštaji prethodnih godina:
2010 - EU: Izvestan napredak
2009 - EU kaže - napredak
2008 - Particular Concerns


photo source

/EU report, Serbia, media, information society, e-government, 2011/

Metodologija fact-checking sajtova

Jedan tekst od pre pet godina, i dalje može biti koristan, mada su se stvari svakako izmenile u međuvremenu.  FACT-CHECKING SAJTOVI -...