Thursday, December 29, 2011

I bi 2011.



Kao i obično u ovo vreme, vreme je za sumiranje godine.

Van redovnog posla i života, 2011. je za mene obeležilo i sledeće:

- Blog takmičenje Evropskog novinarskog centra (EJC) na temu vode, moje pisanje o Dunavu i - za pobednike - put u Portugal sa temom vode i izveštavanja o water issues.

- Prvi put učešće, kao jedna od konsultatkinja, u pravljenju TV programa - dokumentarno-edukativni-animirani serijal We Love Europe za decu od 8-12 godina u jugoistočnoj Evropi. Više o tom projektu ovde, a program će biti emitovan u 2012. godini.

- Evaluacija programa Glas Amerike.

- Tekstovi o Njuz.net (prenet i preveden i na sajtu sarajevskog Medija centra) i manjinama na društvenim mrežama.

- Učešće na SHARE konferenciji u Beogradu, konferenciji o manjinama i društvenim mrežama u Flensburgu, seminaru o izveštavanju o ljudskim pravima u Sarajevu.

Neka se spremi 2012. Nadam se da ću i njoj imati priliku da se sa medijima - u svim njihovim vidovima - družim na obostrano zadovoljavajući način. Iako nam svima na kontinentu, pa i šire, predstojeća godina u najmanju ruku ne deluje jednostavno.

Puno sreće!

photo by: Andrea Arzaba, fotografisano na čarobnoj plovidbi (uspešne) potrage za delfinima, prilikom koje smo organizatorima iz EJC iznosili svoje utiske o putovanju.

Friday, December 23, 2011

Podsetnik: Šta je Savet Evrope, a šta Evropski savet


image source


U domaćim medijima prisutna je česta zabuna: šta je Savet Evrope, a šta Evropski savet.

Obično se to dešava tako što se umesto Evropski savet napiše Savet Evrope, sa pretpostavkom da je to jedno te isto.
Evo objašnjenja šta je koja od ovih institucija, i čime se bavi:

Šta je Savet Evrope

Šta je Evropski Savet

Osim toga, Savet Evrope ima 47 članica (Belorusija je kandidat; Srbija je članica od 2003).
Evropski savet je jedna od institucija Evropske unije koji okuplja najviše predstavnike 27 zemalja članica (uskoro, sa Hrvatskom, 28).

Takođe, za Savet Evrope je bitno da 'nastoji da širom Evrope razvija zajednička i demokratska načela zasnovana na Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i drugim referentnim tekstovima o zaštiti pojedinaca'. Dakle, primarni fokus su mu ljudska prava. Evropska unija, pa i Evropski savet u okviru nje, bavi se čitavim nizom oblasti vezanih za zemlje članice i njihove građanke i građane.

Greška u navođenju institucije, osim ispravnim prevođenjem originalnog naziva, može se izbeći i tako što se obrati pažnja na to da li se npr. govori o tome da će se raspravljati o kandidaturi Srbije za članstvo u EU. Ako je reč o tome, onda je svakako u pitanju Evropski savet, a ne Savet Evrope.

Sve (mnogobrojne) institucije sa prefiksom 'evropski' nije, istina, lako poznavati i razlikovati, o čemu govori i ovaj post koji je napisao Cory Doctorow na Boing Boingu.

Jeste da su se već pojavili tekstovi tipa Where were you when Europe fell apart?, ali za sada stvari još uvek stoje ovako, pa bi bolje bilo naučiti ih.

***

Primeri pogrešnog navođenja institucija:

Danas - Vikend, 19.11.2011 Strana: 10
Gledajući kroz prizmu istorije, od 1945. godine do danas, ulazak zapadnog Balkana u Evropsku uniju značio bi stavljanje tačke na poslednji građanski rat u Evropi - ni manje ni više - rekao je početkom septembra u Beogradu predsednik Saveta Evrope Herman van Rompej, poručujući da je kamen temeljac tog ulaska regionalna saradnja. Sudeći pak po izjavama političara u regionu, sem saradnje na delu je i takmičenje, odnosno, borba za evropski prestiž.(...)

Blic, 29.11.2011 Strana: 2
Inicijativa Karla Bilta, šefa švedske diplomatije, da se pokrene dijalog Brisela i Prištine o situaciji na severu Kosova i položaju Srba severno od Ibra naišla je na veoma pozitivne reakcije evropskih diplomata i o njoj će se razgovarati na najvišem nivou već u četvrtak, na sastanku šefova diplomatije EU, potvrđeno je „Blicu“ u kabinetu Ketrin Ešton, visoke predstavnice EU za spoljnu politiku.
Mi smo pismo primili i za nas ono predstavlja povod za raspravu ove nedelje, kao i sledeće, vezano za odlučivanje Saveta Evrope o kandidaturi Srbije za članstvo u EU (...) rekla je juče za „Blic“ Maja Kocijančić, predstavnica za medije šefice evropske diplomatije Ketrin Ešton.

Kurir, 08.12.2011 Strana: 3
Intervju Dušan Šiđanski savetnik predsednika Evropske komisije
- Kako se navodi u dokumentu EK, koji je poslat Savetu Evrope i Evropskom parlamentu, Srbija je generalno ispunila uslove. Postoje sektori koji bi, iako je u njima primetan značajan napredak, trebalo da budu poboljšani.

Politika, 17.12.2011 Strana: A6
Ambasador Nemačke u Srbiji Volfram Mas izjavio je juče da se u zaključcima Evropskog saveta o tome šta Srbija treba da ispuni za dobijanje statusa kandidata ne pominje ukidanje takozvanih paralelnih institucija na severu Kosova i da Nemačka sigurno neće postavljati nove uslove Srbiji uoči odluke o statusu u februaru.
(...)Po njegovom mišljenju u zaključcima Saveta Evrope kojima je status kandidata odložen za februar nema ništa novo ni dodatno što Srbija treba da ispuni za dobijanje statusa.

/Council of Europe, European Council, Serbia, media, journalism, mistakes/

Wednesday, December 21, 2011

Mapping Digital Media - Serbia




Kraj je godine, vreme za sumiranja raznih vrsta. Tako da možemo reći da se studija "Mapping Digital media - Serbia", u sklopu serije izveštaja Open Society Foundations, pojavila u pravo vreme. Odnosno, baš danas.

U prikazu ove studije Jovanka Matic piše:
This report by Jelena Surčulija, Biljana Pavlović and Djurdja Jovanović Padejski is the first systematic examination of the opportunities and risks created by new technology in Serbia. It illustrates well the effects of digitization on media consumption, the availability of media products online, journalistic practices, and social activism. It also describes regulation and main actors of digital business.

Obrađene teme: Media consumption, Digital media and state-administred broadcasters, Digital media and society, Digital media and journalism, Digital media and technology, Digital Business, policies, laws, and regulations.

Ova studija će, sudeći po sadržaju, obimu i organizaciji materijala svakako biti izuzetno korisna za razne vrste istraživanja, medijskog planiranja, i kreiranje javne politike, bez obzira na to što je priroda teme kojom se bavi takva da se podaci konstantno menjaju.

/Serbia, digital media, online/

Friday, December 16, 2011

Britanski mediji i EU skepticizam



Zanimljiv prilog televizije Evropskog parlamenta o tome kakva je veza između britanskih medija i britanskog evroskepticizma.
Na sajtu Mitovi i činjenice o EU možete videti predrasude o EU u Srbiji i podatke koji ih demantuju.

Thursday, December 15, 2011

Personas

Da li ste čuli za projekat Personas?

Personas is a component of the Metropath(ologies) exhibit, originally on display at the MIT Museum by the Sociable Media Group from the MIT Media Lab. It has been shown in 7 exhibits around the world since, from Peru to Italy. It uses sophisticated natural language processing and the Internet to create a data portrait of one's aggregated online identity. In short, Personas shows you how the Internet sees you.

Iskreno, ja nisam do danas. A saznala sam zahvaljući Google analytics i tome što je neko preko ovog sajta došao do mog bloga.

Ispostavlja se da je to projekat/instalacija - koji nema praktičnu namenu - pokrenut na MIT i kombinacija je data mining, društvenog angažmana i podataka koji se transformišu u realnom vremenu. Odnosno, pretraga Inerneta prema onome što se dešava iza scene - indeksiranje i procesuiranje podataka koje na Google, na primer, ne vidimo.

Zbog toga je screen shot gore odraz samo jednog trenutka - prikaz pretrage je inače vrlo dinamičan.


Već zamišljam party ili konferenciju na kojoj se na zidu ili video bimu projektuju rezultati neke pretrage sa puno boja i koloritnog pokreta. Moglo bi da bude interesantno.

Wednesday, December 14, 2011

Pozdrav iz Sarajeva

Kao i nekada, i danas se u Sarajevu ukrštaju južnoslovenske kulture. I ostalo.
Na popularnim mestima za ćevape na Baščaršiji slušaju se narodnjaci iz Srbije, Tereza Kesovija, bosanske sevdalinke.
A na praktično svim kioscima je zastupljena štampa iz Bosne, Hrvatske, Srbije: Od revijalnih izdanja, do dnevne štampe i informativnih nedeljnika.
Od skora u Sarajevu je i Al Jazeera Balkans, sa informacijama iz celog regiona. Videćemo da li će informativno-dokumentarni programi tako lako povezivati građane i građanke u ovim zemljama kao što to čine tabloidi i popularna kultura. Ja lično se nadam da hoće, mada još uvek iščekujem kablovskog operatera da ovaj (koliko mogu da prosudim po sadržajima plasiranim preko društvenih mreža i povremenog praćenja live streama) odličan program uvrsti u svoju ponudu.

Tuesday, December 13, 2011

Ponekad vas mediji nenadano zabave

Portal Novog magazina, juče u epizodi 'Strejt department' (očekujem da će u nekom momentu korigovati grešku).
Ovde je raniji post o pokretanju Novog magazina
(Hvala Eric Gordy koji je skrenuo pažnju)

Thursday, November 24, 2011

Manjine i društvene mreže

Manjine (etničke, jezičke, seksualne, migranti) i njihova upotreba društvenih mreža bila je tema konferencije na kojoj sam učestvovala početkom meseca.
Za online magazin Evropskog novinarskog centra (European Journalism Centre) napisala sam tekst o ovoj konferenciji: Minority voices on social media networks.
Različite vrste manjina i konteksti u kojima žive, i njihovo korišćenje društvenih mreža u Poljskoj, Rusiji, Mađarskoj, Rumuniji, Srbiji za raznolike svrhe su ono čime sam se u tekstu bavila.

Za ilustraciju, evo zaključka: "the goals minorities seek to achieve via social media seem to vary greatly and can sometimes lead to unwanted results. State authorities and civil society can therefore play a crucial role in creating and maintaining an environment protective of minorities. Thousands of Facebook “likes” are not sufficient for that task."

Ostatak teksta je ovde.


/social networks, civil society, Europe, minorities/

Thursday, November 10, 2011

Društvene mreže i građansko društvo



Prošlog petka učestvovala sam na konferenciji 'Minorities and New Social Media' koju je u Flensburgu (Nemačka) organizovao European Centre for Minority Issues - ECMI.
U tekstu koji pišem za jedan magazin biće više detalja o konferenciji, ovog puta .ppt deo moje prezentacije o nacionalističkim grupama i seksualnim manjinama u Srbiji na Internetu (Civil Society in Serbia in the Mirror of Social Networks and Community Media) i o web akcijama koje pokazuju da građanskog društva ima, makar se i samo sporadično primećivalo.
/Serbia, social networks, Facebook, Twitter, minorities/


/social networks, civil society, Serbia/

Monday, October 17, 2011

Photo (not)Nobel story





Teško da će ova priča otići u zaborav. Ipak, evo, od kraja ka početku, foto prikaza kako se priča razvijala.

Epilog:
"Ministarstvo unutrašnjih poslova utvrdilo je da u slučaju lažne vesti da je Dobrica Ćosić dobitnik Nobelove nagrade nema elemenata visokotehnološkog kriminala, niti krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti, ističe za Danas Mihailo Tijanić iz Odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala MUP." (Danas, 21. 10. 2011)

Takođe: Jedna vrlo efektna politička poruka na Internetu. Koju ću svakako pomenuti kao ilustraciji uticaja Interneta u Srbiji na konferenciji na koju uskoro putujem.

A koja je, između ostalog, glasila:

We have registered the domain of this obviously hoax site on the 5th October 2011, as a symbolic reminder of that day eleven years ago, when Serbia missed a historic opportunity to create a different and better world. Today again, Serbia turns to war, terror and deadly kitsch of the nineties, violence towards diversity, nationalist conservatism and dishonest orthodoxy. We believe the political activity of Dobrica Cosic is still deeply intertwined with this hazardous value system, which does not cease to threaten us all.

Uostalom, reference kao što su the Economist, Presseurop, Huffington Post, Guardian, LA Times itd. su nešto o čemu mnogi profesionalni spin majstori mogu samo da sanjaju.

p.s. Screen shot sa RTS i slika trending topics u kojoj je i D.Ć. potekli su sa Twittera, od koga tačno, na žalost, ne znam

Wednesday, October 12, 2011

Izveštaj o medijima



Ili: Da li su se neki preigrali?

Savet za borbu protiv korupcije predstavio je 30. septembra Izveštaj o medijima. Ovo je po mom mišljenju jedan od najznačajnijih dokumenata o našoj medijskoj sceni.
Nakon slušanja Verice Barać u Peščaniku prošlog petka, imala sam utisak kao da prepričava neki triler. Vidim da je na predstavljanju i Snježana Milivojević rekla da je Izveštaj doživela 'kao krimi priču o medijima'.
Osnovne tačke izveštaja:
"Savet je tokom analize obimne dokumentacije uočio tri glavna problema medija:
1. netransparentnost medijskog vlasništva;
2. ekonomski uticaj državnih institucija na rad medija kroz različite tipove budžetskih davanja;
3. problem RTS-a koji umesto javnog servisa, ima ulogu servisa političkih stranaka i vladajućih elita, što sve za posledicu ima zatvorenost medija za brojne probleme sa kojima je Srbija suočena, pa i za problem korupcije."

Svi detalji objavljeni su na 46 strana teksta. Kao što je napisao Eric Gordy u svom blog postu na ovu temu, sve ono o čemu se moglo posredno zaključivati, sada se nalazi na jednom mestu. Do not miss.

A ni država izgleda nije ostala ravnodušna.

Tuesday, September 27, 2011

SFRJ za početnike

Naslovna strana magazina Start iz 1970. (Eksplicitnije naslovnice došle su kasnije)

Nikica Marinović, najuspešnija Miss SFRJ, na naslovnoj strani Bazara iz 1970.


Evo najzad i jedne dobre vesti vezane za domaće medije, odnosno za TV B92.
Sinoć je sa emitovanjem počela dokumentarna serija "SFRJ za početnike".
Autori kažu ovako:
"SFRJ za početnike je pristojno zabavan, "latentno" edukativan, retro moderan program koji osvežava pamćenje i podstiče na dijalog medju generacijama"
Ova vrsta emisije nije nova - vrlo je slična Robnoj kući, o kojoj sam ranije pisala. Razlika je u tome što je SFRJ više kolažnog karaktera i obrađuje veći broj tema i fenomena u okviru jedne emisije (sinoć su prikazane prve dve epizode).
Meni su obe podjednako dobre: Zanimljive teme, dobro istražene, dobra produkcija, relevantni i elokventni sagovornici (čak i ako nisu lično simpatični u drugim kontekstima), prijatni glasovi spikera, i povrh svega sadržaji koji imaju i emotivno-sentimentalnu i edukativnu komponentu. Kao što je neko na Twitteru napisao, ova serija je kao ekranizovan 'Leksikon YU mitologije'.
Na pitanja otkuda to da da se javlja toliko serija koje se bave istorijom bivše zemlje i kako to da su tako dobro urađene, odgovor može biti u tome da je pršlost stvarno bila bolja (a patina vremena tome još dodaje).
***
Među temama o kojima je sinoć bilo reči su i Nikica Marinović, bivša Miss SFRJ (koja je tragično završila život pre nekoliko godina) i zagrebački časopis Start. Stoga slike na vrhu.
Dakle, tune on ponedeljkom u 21h na TV B92.

Monday, September 19, 2011

Poetski intermezzo: Radio & TV


Televizija

Kutija prazna spolja i iznutra
Prljavo skladište sitnog polusveta
Nova crkva starih religija
Opasno oružje u lošim rukama
Gomila gluposti u dva-tri minuta
San svakog mediokriteta
Lišen svega osim prosečnosti
Razuđena kanalizacija
Stvorena za jedan osmeh idiota

***

Pobeda

Kad sam radio
na radiju
bili smo stupili
u štrajk
i mnogo smo se voleli
dok nismo pobedili

Iz knjige: "Otvoreno pismo", Radoman Kanjevac, 1995.

Friday, September 16, 2011

Serbian Press Council

Establishing Serbian Press Council has been a long story.

Actually, it has started soon after the October 5, 2000 changes in Serbia (in the photo, the cover of daily Blic - which is today celebrating its 15th anniversary - from October 6, 2000).

With the support of Norway, the Press Council has finally started its work and receiving complaints yesterday.

It remains to be seen what would be the Council's impact on Serbian media scene. (For accountability issues and the state of affairs in Serbian print media and beyond, I recommend our study on Serbian Media Landscape).

Let's hope that some of the experiences and good practices from Norwegian Press Council will be implemented in Serbian context too.


Thursday, September 8, 2011

Freelancing


OK, odmori su manje-više završeni, što pojedinačno, što uopšte; vreme je da se vratimo poslovima.

Pre oko nedelju dana u časopisu The Atlantic objavljen je zanimljiv tekst: "The Freelance Surge Is the Industrial Revolution of Our Time".
Između ostalog autorka piše:

It's been called the Gig Economy, Freelance Nation, the Rise of the Creative Class, and the e-conomy, with the "e" standing for electronic, entrepreneurial, or perhaps eclectic. Everywhere we look, we can see the U.S. workforce undergoing a massive change. (...) We're no longer simply lawyers, or photographers, or writers. Instead, we're part-time lawyers-cum- amateur photographers who write on the side.
Today, careers consist of piecing together various types of work, juggling multiple clients, learning to be marketing and accounting experts, and creating offices in bedrooms/coffee shops/coworking spaces. Independent workers abound. We call them freelancers, contractors, sole proprietors, consultants, temps, and the self-employed.

Još se navodi da je u Americi 2005. godine jedna trećina (!) radne snage učestvovala u 'freelance ekonomiji', i da je u međuvremenu broj onih koji na ovakav način zarađuju porastao. Na to je svakako uticala ekonomska kriza, ali su se mnogi opredelili za slobodnu profesiju i zbog veće fleksibilnosti 'that lets them skip the dreary office environment and focus on more personally fulfilling projects'.

***
Freelance rad nezaobilazan je i u medijskom svetu. Od honorarnog rada za medijske kuće, do pokretanja vlastitih - malih ili velikih - projekata.

U Srbiji je i to - očekivano - manje uspešno zaživelo.
Moja iskustva u tom pogledu su: No comment.

Što se tiče međunarodnih, situacija je bitno drugačija.
Neka su bila vezana za objavljivanje tekstova u raznim vrstama publikacija (linkovi na neke od njih su sa desne strane), drugi za medijske konsultantske gigove (to mi je omiljeni termin). U prvom slučaju, scenario je sledeći: Kontaktirate medijsku kuću i ponudite tekst na neku temu, dodajući kratak sažetak o čemu bi ste pisali i sa kime bi ste razgovarali. Opcija jedan: Nisu zainteresovani i to vam kažu ili ne kažu (ne odgovore; što je retko). Opcija dva: Zainteresovani su. Iz opcije jedan može nastati opcija dva tako što vas zamole da početnu ideju modifikujete: malo ili mnogo.
Mogu vam, ako su zainteresovani, poslati i neku vrstu uputstva za autore ili vam sugerisati da pročitate neke tekstove i obratite pažnju kako su napisani. Takođe vam mogu sugereisati šta ih posebno interesuje i koja vrsta sagovornika bi bila poželjna.
Tom prilikom će vam neizostavno reći i sledeće: Koliko tekst treba da bude dug, do kada da ga završite, koliko će vam platiti i kada će vam platiti.
Kada tekst pošaljete, slede uredničko/jezičke intervencije, zatim vas (obično) pitaju i da li se sa promenama slažete, a zatim se tekst objavljuje (nekad može doći do odlaganja, ako postoje druge, hitnije teme). I to je to.
Što se tiče medijsko-konsultantskih poslova, oni se mogu ticati dosta različitih aspekata medija: Evaluacija sadržaja, analiza medijskog ambijenta, preporuke za budući projekat, ili kombinacija više elemenata. Do ovakvih vrsta poslova se, iz mog iskustva, dolazi na dva načina: 1. Organizacija/kompanija kojoj treba usluga vas kontaktira ili na osnovu nečije preporuke, ili na osnovu onoga što ste već radili i pisali a našli su na Internetu; 2. raspiše se konkurs, na koji se prijavite. Ostatak je isti kao i kod novinarskog freelance rada: odmah ćete znati šta se od vas očekuje, do kada, po kojoj ceni. Ako ste bili dobri i vredni, javiće se opet.
I to je to.
Za kraj, evo i linka kao odličnom tekstu koji je svojevremeno napisao Dejan Anastasijević (čija su iskustva u tom polju velika): "Kako postati strani novinar u sopstvenoj zemlji".

Good luck!

Photo source za ovu i druge ilustracije na temu freelancinga

Sunday, August 28, 2011

IT Media


Ovog puta samo kratka vizuelna beleška: Odmor u Italiji iskoristila sam (i za) jednostavno uživanje u italijanskoj štampi i jeziku.
Basta cosi.

Monday, August 1, 2011

Film "Tabloid"




Baš u jeku najnovije afere u nizu Murdoch & comp, u Americi je počeo da se prikazuje film Tabloid, koji govori o jednom od skandala vezanih za britanske tabloide 70ih godina.
Kritike su dobre. Tako da, eto ideje za letnji bioskop...

Thursday, July 21, 2011

Columbia University. Tradicija, inovacija i izuzetne ličnosti



Tokom boravka u Njujorku prošlog septembra, posetili smo i Univerzitet Kolumbija.


Tu smo razgovarali sa Džošom Fridmanom, šefom katedre za novinarstvo. I vrlo srdačnom i prijatnom osobom. Više o susretu sa njim u tekstu Andree Arzaba.

Pisala sam i sama o ovom dobitniku Pulicerove nagrade za novinarstvo u tekstu objavljenom prošle jeseni u Ekonomistu (biće to, inače, moj poslednji tekst u našim novinama dok se nešto bitno ne promeni).


Čisto kao ilustracija kakav je čovek u pitanju:
Džoš Fridman, dugogodišnji novinar, dobitnik Pulicerove nagrade 1985. za izveštavanje o gladi u Etiopiji, izveštač sa Balkana 90ih godina i član borda Komiteta za zaštitu novinara, još uvek pamti medijske ličnosti i organizacije u Srbiji. Na prestižnom njujorškom univerzitetu Kolumbija, gde smo i razgovarali, direktor je Međunarodnog programa na poslediplomskim studijama novinarstva. Njegova poslednja pozicija, pre dolaska u akademski svet, bila je: šef biroa Njuzdeja pri Ujedinjenim Nacijama. Kako je tih dana u toku zasedanje Ujedinjenih Nacija o ostvarivanju Milenijumskih razvojnih ciljeva (osam ciljeva postavljenih 2000. godine koji moraju biti ostvareni do 2015. godine, a među kojima su: borba protiv gladi, neravnopravnosti polova, borba za poboljšanje zdravstvene zaštite, protiv ugrožavanja životne sredine…) pitamo ga o tome kako je izveštavati iz Ujedinjenih Nacija. Njegov odgovor veoma je kratak: «To je nešto najdosadnije».

***

Ovih dana objavljen je u Njujork Tajmsu tekst o tradicionalnom kursu o književnom izdavaštvu na Kolumbiji: E-Book Revolution Upends a Publishing Course.
Bio bi to još jedan od tekstova o letnjim kursevima i promeni od tradicionalnog izdavaštva ka onom digitalnom, da nije ovoga: Kurs postoji od 1947. godine. Traje šest nedelja. Prvo je bio na Harvardu, a onda je premešten na Kolumbiju. Što je zgodno, jer studenti mogu i da se sretnu sa svakodnevnim životom u svetu izdavaštva, i to baš u Njujorku. Mnoge poznate ličnosti iz književnog sveta su završile kurs. Ne retko studenti već tokom njegovog trajanja dobiju posao.

Dakle, sasvim suprotno poplavi kurseva sumnjivog kvaliteta gde se obučavate za nešto, ulažete u svoje znanje i sposobnosti, tvrde vam da ste na najboljem mestu...A onda se desi...ništa. Pojave se novi kursevi, spin majstori i sveznajući edukatori.

Divno je znati da postoje institucije, makar i daleko, čiji ljudi i kredibilitet nisu pojeftinili.

Za kurs na Kolumbiji treba spremiti 6990 dolara.

Friday, July 1, 2011

Poređenje medijskih sistema



Ako bi trebalo da preporučim jednu knjigu iz oblasti medija, koja na sveobuhvatan, jasan i pametan način daje globalan uvid u medijske sisteme širom sveta, bila bi to ova: Comparing Media Systems - Three Models of Media and Politics (Daniel C. Hallin i Paolo Mancini).
Autori su medijske sisteme zapadnog dela sveta podelili u tri grupe:

- Mediteranski (Italija, Grčka, Portugalija, Španija i Francuska)
- Severno/Centralnoevropski (Norveška, Finska, Danska, Švedska, Holandija, Belgija, Švajcarska, Nemačka, Austrija)
- Severno atlantski (SAD, Kanada, Velika Britanija i Irska).

Svaki od njih je, kako autori vrlo precizno pokazuju, usko povezan sa društvenim i političkim sistemima dominantnim u tim zemljama. I to ne samo danas, već kroz istoriju poslednjih nekoliko vekova.

Iako u javnom diskursu (akademskom, donatorskom i dr.) postoji tendencija da se naglašava i potencira razvoj medija u skladu sa liberalnim, severno atlantskim modelom, oni ukazuju i na to da (iako taj sistem ima dosta kvaliteta), zapravo svaki sistem odražava razvoj medija specifičan za sredinu u kojoj je nastao. Zato i ne podržavaju vrednosnu hijerarhiju medijskih sistema, bar ne onu koja bi se odnosila na sve odlike pojedinačnih sitema.

Za prvu informaciju o radu na ovoj komparativnoj analizi, šta su bili izazovi, a šta nedostaje, predlažem ovaj intervju sa Danielom Hallinom.

Tuesday, June 28, 2011

Vlasnici štampanih medija u Srbiji


Kada je u pitanju oblast štampanih (ali i elektronskih) medija, medijska slika Srbije je specifična po dve stvari: Netransparentnost vlasništva i prisustvo države (još uvek) kao delimičnog vlasnika u medijima (Politika, Večernje Novosti, Dnevnik).
Ovom temom bavio se Blic u svojoj seriji istraživačkih tekstova "Ko poseduje Srbiju?"
Tekst možete pročitati ovde.
U svojoj analizi nacrta Medijske strategije (nastale na osnovu prošlogodišnje Studije, od koje, čini mi se, nije ostalo mnogo - što je, po meni, šteta), Jovanka Matić piše da bi rešavanje ovih pitanja trebalo da bude među prioritetima. Makar sada, ako već nije ranije. Jedna od njenih zamerki (krajnje opravdanih) je i ta da se predviđa (eventualno) smanjenje ili ukidanje poreza za štampane medije, ali se tu ne pravi razlika između tabloidnih i komercijalnih izdanja i novina kojima je imaju pozitivne društvene funkcije (lokalne, izdanja za decu i mlade i sl).


Monday, June 27, 2011

Studio B: Jedan pravi gradski prilog


Juče je u Vestima u 7 Studija B emitovan ovaj odličan prilog o parkovima. Preciznije: Zašto je u beogradskim parkovima (za razliku od evropskih metropola ili Njujorka, na primer, gde se u parkovima uživa na razne načine), zabranjeno gaziti travu, i kakve sve to ima veze sa nama i sa našom administracijom, i šta u svemu tome propuštamo.
Zanimljiv, kreativan, komparativan, životan prilog, pravo je osveženje u TV programima koji često pričaju o svemu sem o onome što nas zanima i intrigira na dnevnom nivou.

Sunday, June 19, 2011

Žena ratnog reportera

U jednom od prethodnih brojeva Novog magazina objavljen je odlomak (isti ovaj) iz knjige "Are We There Yet" Rozi Vajthaus (Rosie Whitehouse). Autorka je bivša novinarka BBC i supruga novinara i ratnog dopisnika časopisa the Economist i drugih medija Tima Dzude (Tim Judah).
Devedesete su, sa malom decom (imaju ih petoro), proveli na Balkanu. Iskustva iz regiona uključujuju i život u Sarajevu na početku rata i napuštanje grada jednim od poslednjih aviona 1992. godine, život u Beogradu 1993. i tako dalje).
Završetak ovdašnjih ratova svakako nije kraj uzbuđenjima u ovoj novinarskoj porodici. Sledili su konflikti u Darfuru, Iraku..
U jednoj od kritika neko je napisao da je ovo idealno štivo ako pomišljate da budete ratni reporter(ka) ili da se venčate sa istim/istom. Evo i prikaza knjige u The Balkan Insight.

Monday, June 13, 2011

Tri jubileja



Ovih dana tri štampana medija obeležila su jubileje: Dnevni list Danas - 5000. broj. Časopis Republika - 500. broj. Magazin Status - 100. broj.
Ne samo da je veliki uspeh da su svi oni preživeli u prethodnu deceniju i po, već je i veoma značajno što se to desilo.
Čestitke!

Tuesday, June 7, 2011

Kad se sretnu Zdrav život i haški optuženici...


...nastanu medijske pojave koje je bilo teško zamisliti.
No, uz malo podsećanje da je ovo časopis u kome je Radovan Karadžić u izdanju Dragan Dabić svojevremeno pisao, onda je u pitanju...i dalje vrlo bizarna situacija, samo šireg obima.

Friday, June 3, 2011

Ruski mediji ovih dana



Pročitala sam u poslednje vreme dva zanimljvia teksta vezana za ruske medije.
Prvi je o reality programima i o TV programu uopšte. Tekst su preporučile Biljana Srbljanović (u prošlom broju NIN) i Tina Brown, pa pošto ih obe jako cenim, odmah sam se bacila na čitanje. U pitanju je lična priča Petera Pomerantseva o vremenu koje je proveo radeći na adaptaciji stranih reality programa za ruske televizije, ali i u drugim TV žanrovima. Odlično štivo koje govori puno o ruskim medijima, društvu i njegovim vrednosnim premisama, tokovima novca, uticaju politike.

Evo kako je Biljana Srbljanović to opisala (u pomenutom intervjuu u NINu od 26. maja):


Nedavno je London Review of books objavio odličnu studiju stanja medija u Putinovoj Rusiji, posebno kroz sliku popularne, masovne kulture. Ruska televizija je, kao i naša, odlučila da se modernizuje tako što će bukvalno primeniti model programa koji su popularni na Zapadu. Preneli su u savremeni ruski kontekst popularne rijaliti formate ili komične serije i na osnovu popularnosti jasno se vidi u kakvom je stanju to društvo. Na primer, kada su u Rusiji pokušali da naprave njihovu verziju šou-programa „Šegrt” - to je ono kad Donald Tramp „podučava” kako se postaje uspešan biznismen u liberal-kapitalističkom svetu - rijaliti je već prve sezone propao. Jednostavno, osobine zapadnog biznismena - biti preduzimljiv, vredan, ne prezati ni od jednog posla, biti spreman da radiš više i duže od drugih, čak i one poslove koje niko neće - sve je to potpuno protivrečno osobinama uspešnog ruskog tajkuna, koji je veliki samo ako ništa ne radi, samo ako drugi za njega rade, samo ako se bez truda može domoći moći, novca i položaja. Posao se ne dobija na konkursu i osobine kao što su otvorenost i spremnost na rad nisu na visokoj ceni. Naprotiv, program „Survival Russia” je doživeo nezapamćeni uspeh, jer je to model koji se prepoznaje: uzmeš grupu ljudi, pa ih izoluješ, ponižavaš i maltretiraš, to je ono što su ruski gledaoci prepoznali kao svoje, kao predominantni model koji je još uvek na snazi u tom društvu. U tome sasvim ličimo na njih, taj model je i kod nas na snazi, ali nisam sasvim sigurna da tome treba da se radujemo.


O ruskoj medijskoj sceni dovoljno govori i to da je svoj TV show dobila i Anna Chepman, jedna od osoba deportovanih iz Amerike zbog umešanosti u špijunažu.


Drugi tekst je iz The Moscow Times, a govori o štampanim i online medijima: Deep-Pocketed Owners Closing Media Outlets.
Suština je u tome da je ruskim bogatašima relativno dugo odgovaralo da imaju svoje publikacije preko kojih bi širili svoj uticaj i interese, ili im se jednostavno dopadalo da budu na neki način povezani sa medijima (podsećam i na ruska izdanja Snob i ruski Tatler). Međutim, taj period se, izgleda, završava, pa se i štampani i mediji na Internetu gase, a novinari i urednici dobijaju masovno otkaze.
Osim političkih pritisaka, izgleda da su i ekonomski problemi sve prisutnija realnost ruskih medija.
Welcome to the club.

Thursday, May 26, 2011

Današnji Trending topic

Twitter se još jedanput - u slučaju današnjeg hapšenja Ratka Mladića - pokazao kao najbrži i najefikasniji način da dobijete informaciju (ja lično sam je prvo pročitala tamo) i da iz sekunda u sekund pratite reakcije ljudi iz celog sveta, na čitavom nizu jezika.
Trending topic je tema koja u određenom satu ili danu postane najpopularnija - u nekom delom sveta ili globalno.
Danas se na njoj našao #Mladic, ali i #Srebrenica.

Update: O istoj temi piše i sajt B92

Tuesday, May 24, 2011

Kraljice naslovnih strana: Melina Merkuri


Life, 1966.

Vogue, 1962.


Reći da je Melina Merkuri kraljica (naslovnih strana - podsećam na Džeki i Dajanu) možda nije odgovarajuća. Jer, nju, ni manje ni više nego Njujork Tajms, naziva boginjom: A Greek Goddess Who Was Very Real.
***
Vest: "Povodom 90 godina rođenja grčke umetnice i političke aktivistkinje Meline Merkuri, u Muzeju Kinoteke u Beogradu otvorena je retrospektiva njenih filmova i predstavljena autobiografija „Rođena kao Grkinja“. U Centru Helenskog fonda za kulturu priređena je izložba fotografija koja traje do 8. aprila. "

Pa, tu vest sam pročitala prekasno, nakon što sam slučajno otkrila njenu autobiografiju "Rođena kao Grkinja."

RTS još kaže: "Izjava Meline Merkuri: „Rođena sam kao Grkinja i umreću kao Grkinja", kada joj je u vreme vojne hunte u Grčkoj oduzeto državljastvo, lajtmotiv je izložbe fotografija koja prati umetnički i politički put energične i svestrane ličnosti. (...) Doprinos slavne glumice u oblasti kulture bio je nesebičan i u evropskim razmerama. Merkurijeva je kreator ideje o evropskoj prestonici kulture koja je zaživela 1985. godine. To priznanje za koje konkuriše i Beograd i danas se dodeljuje glavnim gradovima sa bogatim kulturnim nasleđem i ponudom."

Ukratko, Melina Merkuri bila je osoba koja je spajala glumu, pevanje (puno snimaka na You Tube), politički i kulturni angažman, koja je prelepo izgledala i imala harizmu, znala da se zabavlja i užva, a da se u isto vreme hrabro bori. Iz njene odlično napisane knjige saznaćete puno o Grčkoj tokom više decenija, njenoj karijeri, znamenitim ličnostima tog doba, o životu Grčke za vreme diktature, o stranim medijima i političarima koji su se često vrlo cinično odnosili prema dramatičnoj situaciji u Grčkoj na kraju 60ih i početku 70ih.
Uz njenu autobiografiju, mnoge rupe u znanju biće popunjene, a u isto vreme ćete čitati zabavno štivo. Što se retko dešava u istoj knjizi.

Tuesday, May 17, 2011

Radio Favela


Da li ste znali da o medijima zajednice postoji igrani film?
Film se zove Uma Onda No Ar (Something in the Air). Njegova tema je brazilska community radio stanica - Radio Favela.


Siže filma u najkracem:
"Based on the true story of four friends who decide to install a communal pirate radio station called Rádio Favela in a shanty-town, to give voice to the outcasts' complaints."

Malo duže objašnjenje (iz knjige: Understanding Alternative Media):

The film offers a romanticized and celebrative narration of the authentic history of Rádio Favela, which broadcast in the slums of Belo Horizonte from 1980. The rather stereotypical filmic representation provides an exceptional insight into the core identity of alternative media, but at the same time it allows the complexities of this core identity to show through.
(...)
In Radio Favela, the radio station is clearly embedded in the community of the favela, it is portrayed as a civil society alternative to the state-controlled mainstream, and it is shown to be part of a societal (rhizomatic) network.
(...)
In the filmic narration of Rádio Favela’s history we see how the mainstream political system becomes fearful of the radio station... and eventually grants it legal status as educational radio (in February 2000...)

Na drugim mestima slične radio stanica takođe postoje, neke uspešno rade i nagažuju zajednice na raznim društveno korisnim projektima (muzičkim i drugim). Evo jednog teksta iz Independenta na tu temu.

I malo muzike AfroReggaeDigital:



Sunday, May 8, 2011

Novi Magazin

Iz štampe je izašao prvi broj časopisa Novi Magazin. (Ili: Facebook stranica):
"O ozbiljnim temama pišemo lako i jednostavno, ali bez banalizacije; o zabavnim sa uvažavanjem, jer je i zabava ozbiljna profesija. Bogato ilustrovan i grafički atraktivan. Svake nedelje, na 100 stranica, najvažnija domaća i svetska zbivanja."

Nešto više o ovoj publikaciji možete pročitati ovde.
Utisci na osnovu prvog broja: Poznata imena (Nadežda Gaće, glavna urednica, Miša Brkić, Mijat Lakićević, Ivan Čolović, Dušan Veličković, Milorad Ivanović i drugi), solidan izbor tema i solidna obrada istih.
Ukratko: OK.
I još: pozitivno je da se pokrene novi časopis sa ne tabloidne, ne politički reakcionarne strane.
Iskusni će reći da prvi broj po pravilu nije merilo kvaliteta novina, dakle, za neko vreme će se pokazati da li je uredničko-novinarska i logistička energija dovoljno jaka da osveži newsweekly scenu kod nas.

Saturday, May 7, 2011

TH!NK Reporting Trip, Lisbon

TH!NK Reporting Trip, Lisbon from European Journalism Centre on Vimeo.


U ovom videu složene su sve bitne informacije vezane za putovanje koje sam nedavno pomenula - Water Reporting Trip u Portugalu, kao nagrada za (pobednike) blogere i fotografe u okviru takmičenja na temu vode.
Sve u organizaciji European Journalism Centre iz Holandije.

update:
Andrea Arzaba (sa kojom sam u prethodnom krugu EJC blog takmičenja išla na nagradno reportersko putovanje u Njujork) u tekstu na Global Voices pomenula je i moj tekst o tome kako su planovi za izgradnju jedne brane u Mađarskoj ubrzali pad komunizma u ovoj zemlji. Tekt 'Dam on Danube and the End of Communism' je ovde. Vrlo zanimljiv primer kako su ekološke teme dramatično uticale na društvene promene.

Thursday, April 28, 2011

Like it or not...





...THE venčanje je sutra.

A tu je i kraljica (naslovnih strana) u nastajanju.

Ako je odgovor NOT - naći ćete istomišljenike ovde.
Ako ste radoznali, a gledanje TV prenosa nije raspoloživa opcija, možete pratiti mnoge Internet izvore, uključujući Tinu Brown na Twitteru.

Sunday, April 24, 2011

Putujući...




Putujući, ima se vremena uglavnom samo za listanje novina i usputno slušanje TV programa, većinom vremenske prognoze.
Ali se zato vidi i nauči još mnogo šta drugo.

Puno dobrih fotografija sa Water Reporting Trip u Portugalu za pobednike blog takmičenja o vodi u organizaciji the European Journalism Center (EJC) možete videti ovde. Ili pročitati u ovom blog postu.

Metodologija fact-checking sajtova

Jedan tekst od pre pet godina, i dalje može biti koristan, mada su se stvari svakako izmenile u međuvremenu.  FACT-CHECKING SAJTOVI -...