Wednesday, September 30, 2009

Tragedija u svetskim vestima


Smrt Brisa Tatona (Brice Taton), divljački pretučenog u centru Beograda, izazvali su šok, tugu i osećaj sramote u Srbiji.
Takođe, ovaj događaj doveo je Beograd ponovo u svetske medije. Na slici [click] se vidi deo jutrošnjih rezultata na Google news za upit 'Belgrade'.
Još neki izveštaji:

Tragičnim događajem bave se i svi mediji u Srbiji, a ovde izdvajam tekst Petra Lukovića.

Thursday, September 24, 2009

O novinskim izvorima


U prethodnom broju magazin o poznatima Blic Puls stavio je TV voditeljku na naslovnu stranu, a unutar novina posvetio dve strane njenoj privatnoj situaciji, uključujući i njenu izjavu na tu temu.
U najnovijem broju javila se voditeljka i rekla da nije dala nikakav zvaničan intervju, već je glavni urednik iskoristio njihovu neformalnu konverzaciju za ovaj tekst.
Urednik je ispravlja rečima da u pitanju nije intervju, već izjava, što je 'drugi novinarski žanr', i još dodaje:
"...Tačno je da nije u pitanju zvanična izjava, ali pošto nisam tražio mišljenje Ministarstva spoljnih poslova, već razgovor sa popularnom voditeljkom ne vidim šta bi tu trebalo da bude zvanično. Tačno je i da sam neformalni razgovor pretočio u izjavu, ali ni tu ne vidim ništa sporno, jer od Gutenberga naovamo opšte je poznato da sa novinarima nema neformalnih razgovora. Svi razgovori su uvek u službi čitalaca..."

Razmišljanje glavnog urednika, koji je i sam spreman da daje novinarske lekcije, vrlo je zanimljivo.
Najpre: Odakle to da se samo od Ministarstva spoljnih poslova (ili bilo koga sličnog) uzimaju zvanično izjave? Neko vam je izjavu za novine dao ili nije dao, bez obzira čime se bavio.
Druga tvrdnja, da je 'opšte poznato' da sa 'novinarima nema neformalnih razgovora' takođe je problematična.
Odnos sa novinskim izvorima je kompleksna tema, a pitanje šta je od onoga što od svog izvora čujete za objavljivanje, a šta ne, još više.
Najčešća podela je na izjave on the record (za objavljivanje, pod imenom davaoca izjave) i off the record (nije za objavljivanje).
Međutim, neki mediji, na primer Washington Post, ovo su razvili još više, i kod njih postoje četiri kategorije:
- On the record
- On background, or not for attribution
- Deep background
- Off the record
Šta tačno koja od njih znači, onaj koga interesuje može proveriti ovde.
Dakle, ne bih ulazila u odnos voditeljke, novina o poznatima i glavnog urednika, i da li je u konkretnom slučaju jasno naglašeno da li se nešto i šta iz neformalnog razgovora može navesti u ovim novinama, ali činjenica da je svaka stvar koju novinar od nekoga čuje za novine jednostavno nije tačna.



Tuesday, September 22, 2009

Mediji kojima se veruje


Jedan običan blog post koji sam pročitala juče podseti me na jednu od stvari koji iz nepoznatih razloga ne postoje u našem novinarstvu i medijima.
To je full disclosure (kako bi se to kod nas prevelo? 'Potpuno otkrivanje' mi je previše višesmisleno..Neki predlog?)
Full disclosure in media refers to disclosing the interests of the writer which may bear on the subject being written about, for example, if the writer has worked with an interview subject in the past.
Kod nas se ovakva informacija nikada ne daje.
Te tako čitate o 'fantastičnoj' knjizi, iako je autor kritičarev kum, ili saznajete o 'posebno kvalitetnim proizvodima' nekog preduzeća iako je novinar u isto vreme i PR te kompanije, o harizmi nekog lokalnog političara od novinara koji je član iste partije/sestrić ili već nešto slično.
Potencijalni sukob interesa nije jedini povod za davanje dodatnih informacija.
To može biti i način način na koji je intervju rađen. Recimo, da li je on napravljen uživo, telefonom ili putem e-maila.
A evo i jednog šaljivog primera za full disclosure.
Pitanje transparentnosti ne tiče se, naravno, samo medija, već i načina funkcionisanja javnih institucija, rada političara i td. Ipak, kako je rad medija povezan sa svim sferama života, pozitivne promene u njima (od kojih bi ovo bila samo jedna), moge bi pozitivno uticati na podizanje svesti o značaju transparentnosti u radu.

Friday, September 18, 2009

BlogOpen na e-tv

Sa malim zakašnjenjem, evo priloga e-tv posvećnog BlogOpenu-u održanom u Nišu.
IT događaji, osim što su sve opisali i analizirali, postavili su sve .ppt prezentacije na jednom mestu. Moja prezentacija o medijima građanskog društva je i ovde.



Tuesday, September 15, 2009

Robna kuća pop fenomena


Sećam se kad su se doajeni srpskog novinarstva hvalili kako su pre rata pisali za hrvatske časopise (koji su, u principu, uvek bili bolji od srpskih). Eto, skoro dve decenije kasnije, mogu i ja da kažem da sam se se pridružila toj ekipi, što mi je (ekipa) manje bitno, ali je mogućnost regionalnog objavljivanja definitivno dobra vest.
U novom broju zagrebačkog Plana B je moj tekst o dokumentarnoj seriji "Robna kuća" (RTS) o pop fenomenima bivše Jugoslavije.
Evo kratke ilustracije teksta:
Serija ima sentimentalni ton, ali analitičan pristup, što je čini istovremeno prijatnom za gledanje i korisnom za shvatanje događaja i ličnosti koje su obeležile popkulturni život SFRJ. Autori uspevaju da izbegnu i hvalospeve i preoštru kritiku. Pojave i njihovi protagonisti su predmet analize ljudi sa različitim stavovima i šarolikim sećanjima, a njihova mišljenja, ukrštena, daju efekat prihvatanja prošlosti takvom kakva je bila, sa svim svetlim i tamnim stranama, i blagom nostalgijom, ali i ironijom.

Ostatak je u štampanom izdanju, ako znate kako do njega da dođete.

Monday, September 14, 2009

Septembarsko izdanje

The September Issue, dokumentarni film o američkom modnom magazinu Vogue i njegovoj glavnoj urednici (i poznatoj bitch) tokom više od dve decenije, Anni Wintour (Ana Vintur) postao je hit čim je počeo da se prikazuje.
O filmu i Ani, koja je poslužila i kao inspiracija za igrani film "Đavo nosi Pradu", ovih nedelja pisali su svi.
Meni je zanimljiv tekst Tine Brown, druge superzvezde britanskih i američkih medija - nekada časopisa, danas online magazina The Daily Beast. Ona piše:

Hand it to Vogue’s fêted dominatrix Anna Wintour. She took the lemons and made them into lemonade. Only three months ago, she was having to endure the nasty, rattling drip of negative press. Vogue’s ad pages were cratering. The collapse of the economy made her glossy, aloof brand look suddenly dated. (...) So she took a big, bold gamble. She allowed the documentary director R.J. Cutler’s movie cameras behind the closed doors of Vogue’s offices in Times Square. It was a gamble, because few subjects of documentaries and reality-TV shows ever like what comes out at the end. The subject loses control as soon as all that random footage is filtered and shaped in the cutting room from the director’s beady point of view. Wintour’s computation—which was shrewd—was that after living through (and pretending to love) Meryl Streep’s queen bitch parody of her in The Devil Wears Prada, she had nothing to lose.

Za uspeh je, definitivno, potrebna i hrabrost.
Nadam se da ovaj film stiže i u naše bioskope.

Friday, September 11, 2009

Cafebabel.com


Jedan od primera medija građanskog društva na internetu koji sam pomenula na BlogOpenu je primer koji navodi studija Evropskog parlamenta: Cafebabel.
Ovaj portal, koji sebe definiše kao "the first pan-European online newsmagazine", svoj sadržaj objavljuje na šest jezika (engleskom, španskom, francuskom, nemačkom, italijanskom i poljskom). Sedište je u Parizu, a postoji još 20 lokalnih timova u gradovima Evrope. Uključeno je više od 450 volontera (pisanje, uređivanje, prevođenje...), a pomoć je dobio od Evropske komisije, Evropske kulturna fondacije i dr.
Knight Foundation dala im je ovog leta grant od 250 hiljada dolara za tehnički razvoj, povećanje interaktivnosti i biznis modela koji bi ovom sajtu omogućio dugoročni opstanak.

Reč donatora:
"Cafebabel.com shows the power of digital technology to start conversations," said Alberto Ibargüen, president and CEO of the John S. and James L. Knight Foundation. "It engages young, multilingual, multicultural people in finding new solutions to old problems."

Reč Cafebabel.com:
“Cafebabel.com’s 350,000 monthly visitors are a very unique audience: young, speaking several languages, well-educated, and present in all major European markets,” explains Alexandre Heully, Director of communication at Cafebabel.com. “Our challenge for 2009 will be to monetize our online community and develop targeted advertising possibilities for our partners.”

Puna informacija o ovoj saradnji je ovde.
***
Mislim da je ovo odličan primer stvaranja zanimljivog sadržaja, koji je u isto vreme i informativan i atraktivan, kao i dobar spoj donatorske pomoći sa vizijom ostvarivanja finansijske nezavisnosti. Nisam još uvek proučila kako je sve nastalo i kako su se tako organizovali i proširili, ali cela stvar deluje impozantno.

Monday, September 7, 2009

BlogOpen u Nišu je završen


BlogOpen je završen, utisaka je stvarno puno. Činjenica da se blogerke i blogeri iz raznih gradova Srbije i regiona već četvrti put okupljaju, bez ikakve zvanične organizacije koja bi stajala iza njih, da se skupovi održavaju svakog puta na različitom mestu, i da spajaju predavanja i druženja, meni je fascinantna.
Postavila sam svoju prezentaciju na SlideShare, IT događaji su o svemu veoma profesionalno izvestili - rečju i slikom, a biće i snimaka i izjava na e-tv.
Živahna internet scena at its best, ja bih rekla.

Metodologija fact-checking sajtova

Jedan tekst od pre pet godina, i dalje može biti koristan, mada su se stvari svakako izmenile u međuvremenu.  FACT-CHECKING SAJTOVI -...