Tuesday, January 29, 2008

Gawker i njegov svet, 2. deo

Prvi deo je ovde

Osim Gawker bloga - koji spaja Njujork, medije i tračeve - i neki drugi blogovi iz ove grupe pravljeni su po sličnom modelu: Grad+njegova reprezentatvna delatnost+tračevi.

Objašnjava NY Magazin:

"Half of Denton’s sites are modeled on Gawker’s model of pairing a mannered gossip column with the industry of a given city, including Wonkette (D.C. politics), Defamer (Hollywood), Valleywag (Silicon Valley), and the new, excellent Jezebel (women’s magazines and fashion). "

(Hm, kako bi kod nas izgledao taj model?)

Nik Denton, osnivač Gawker medijske online grupe, ima 41 godinu i bivši je novinar Financial Times, uspešan, kažu. Takođe je učestvovao u prvoj fazi Internet preduzetničkog entuzijazma, koji se danas označava kao Web 1.0. Jedna od tih kompanija je navodno prodata za pedeset miliona dolara.

Uspon Gawkera poklopio se sa krizom u štampanim medijima, čiji prihodi stagniraju od kada se oglašivači sve više okreću internetu. Sve to uslovilo je promene u novinama i časopisima koji su nekad manje uspešne novinare i urednike slali u web izadanja, dok je sada internet rezervisan za zvezde najpoznatijih medijskih brendova.
Jedna od Dentonovih strategija vezanih za njegove blogere jeste da ih primeti neko iz poznatih novina ili časopisa - odnosno upravo oni o kojima pišu - i preuzeme. Pre nego što postanu suviše skupi za njega.

nastaviće se...

Gawker i njegov svet, 1. deo


Gawker znači:

A spectator who stares stupidly without intelligent awareness

Prema Urban Dictionary znači:

Somebody who watches celebrities

U svetu blogosfere, Gawker je ime medijske grupe koja stoji iza 16 američkih blogova, neki od njih izuzetno popularnih.

Gawker je nastao u decembru 2002. godine.

Osnovao ga je Nick Denton.

Ime cele ove online medijske grupe je ujedno i ime bloga - Gawker -koji se bavi tračevima iz njujorške medijske sfere i srodnih oblasti (popularni blogeri, publicisti i sl). Uz Dentona, u osnivanju ovog bloga, i kao prva urednica radila je Elizabeth Spiers, koja je kasnije napustila Gawker. O ovom kontroverznom blogu, u vreme prve urednice, NY Magazine piše:

Under Spiers’s aegis, Gawker was a fun inside look at the media fishbowl by a woman who was, indeed, “snarky” but also seemed to genuinely enjoy both journalism and journalists—Spiers was a gawker at them—and took delight in putting out a sort of industry fanzine or yearbook, for which she was rewarded with fawning newspaper articles casting her as the new Dorothy Parker. Ironically enough, Spiers craved a job at a magazine. She soon left for a position here, at New York Magazine...

nastaviće se...

Friday, January 25, 2008

Nove online strategije medija

U svetu i u Srbiji.
"Mediji u svetu stalno iznalaze strategije kojima ublažavaju pretnju od ubrzanog razvoja interneta i pretvaraju je u svoju prednost. Neke od njih su hibridni mediji, elementi Weba 2.0, i sve više sadržaja koje proizvode sami korisnici medija. Koliko online mediji u Srbiji prate ove svetske trendove i kakva im je budućnost?"

Ovo je uvodni deo mog teksta objavljenog na sajtu NetNovinar.org.

update (25. avgust 2009):

Link na NetNovinaru je promenjen, pa tekst prenosim ovde:

Sve ubrzaniji i sveobuhvatniji razvoj interneta, broj, kvalitet, i raznovrsnost informacija na njemu dostupnih, kao i brzina kojom se distribuiraju, doveli su do krize u tradicionalnim medijima, posebno štampanim. U najrazvijenijim delovima Evrope i Amerike, gde je i dostupnost interneta najveća, tiraži i profit novina su u padu.

Među brojnim problemima medija u Srbiji, internet još uvek nije percipiran kao velika pretnja tiražima i profitima, te ga mnogi doživljavaju „kao novotariju sa kojom baš i ne znaju šta bi.“ („Novi primitivizam 2.0“, Vreme).

Columbia Journalism Review je u martu 2007. organizovala diskusiju na temu budućnosti štampanih medija u doba ekspanzije interneta. Osnova za diskusiju bio je tekst Roberta Kutnera (Robert Kuttner), američkog novinara i urednika „The American Prospect“, dvosedmičnog američkog magazina koji izveštava o politici i kulturi iz liberalne perspektive. Prema Kutneru, brojni indikatori u svetu pokazuju da su tiraži novina u silaznoj putanji. To može biti loša vest, ali je moguće videti i pozitivnu stranu.

A to je mogućnost da novine, iako su reagovale sa zakašnjenjem, nađu način da na internetu naprave ozbiljan novac i iskoriste ga da obogate tradicionalne novinarske forme istovremeno zadržavajući profesionalizam i čitaoce koji delom čitaju štampu, a delom su na webu. Na taj način novine mogu da prežive kao hibridne forme, piše Kutner, a sa njima i kulturna i građanska misija dnevnog štampanog novinarstva.

Novi mediji, paradoksalno, predstavljaju izazov za opstanak novina, a u isto vreme postaju i njihov spasilac – i u novinarskom i u poslovnom smislu. Prihodi novina na internetu rastu za dvadeset do trideset posto godišnje i izdavači preduzimaju sve što je moguće da povećaju saobraćaj na webu, piše Kutner.

Za Kutnera je za tranziciju ka hibridnom svetu medija ključno ulaganje. Tako američki dnevnik New York Times trenutno troši nekoliko miliona dolara godišnje da bi finansirao novu jedinicu za istraživanje i tehnološki razvoj, zaposlene na webu, i nove proizvode.

Times je tako pokrenuo digitalnu alatku zvanu „Times Reader,“ razvijenu u saradnji sa Microsoftom, koja treba da omogući lakše čitanje novina nego na samom sajtu (Times ga reklamira kao „izdanje koje se čita kao prava novina“).

Ovo izdanje se čita na različitim uređajima i prilagođava se veličini ekrana. „Times Reader“ na ekranu prikazuje stranice ove dnevne novine koje liče na štampano izdanje, ali pruža i različite opcije pretraživanja, okretanja stranica, premeštanja sadržaja, menjanja veličine fonta… Izdanje se stalno ažurira informacijama koje povlači sa sajta, a može se u celini čitati i offline. Kako stoji na sajtu Times-a, ovo izdanje kombinuje „lakoću čitanja štampanog izdanja sa praktičnošću digitalnog“.

Kutner prenosi i mišljenje vođe istraživanja i tehnološkog razvoja u Times-u Majkla Zimbalista (Michael Zimbalist) koji se nada da će i druge novine „kopirati“ ovaj model jer bi i Times bolje prošao ako bi i druge novine koristile takvu platformu. To bi onda postao uobičajen način čitanja novina, objašnjava Zimbalist, a Times bi bio ispred drugih novina.

Druge novine već su krenule u tom pravcu: prije nekoliko meseci su danske dnevne novine “The Jutland Post” pokrenule hibridno štampano i online izdanje kako bi se pripremile za budućnost digitalnih novina. Njihovo digitalno izdanje JP2, takođe razvijeno u saradnji sa Microsoftom, koristi tehnologiju sličnu „Times Reader“-u ili elektronskoj verziji britanskog Daily Mail-a (više možete pročitati ovde).

Prirodna veza između novinarstva i interneta

Po mišljenju koje je izneo Tom Rosenstiel iz „The Project for Excellence in Journalism“, piše dalje Kutner, kada se jednom na emotivnom nivou prihvati činjenica da je došlo do promene u prirodi medija, zapravo se shvata da je za novinarstvo internet neuporedivo bolji od štampe. Jer, on nudi linkove ka dodatnom materijalu, originalnim dokumentima, integralnim verzijama intervjua, video zapisima i onoliko statistika koliko čitalac može da podnese. Dakle, izdavači bi trebalo da rade sa onim što imaju, investirajući u ljude i tehnologije, kako bi uspešno prošli kroz transformaciju do “obećane zemlje“ hibrida štampanog i web izdavaštva.

Mi kao čitaoci na izvestan način ovlašćujemo urednike novina koje čitamo da daju zadatke novinarima i da odluče šta je to što bi trebalo da znamoizveštavajući precizno i tačno. Ali ne moramo da biramo između novina i interneta. Možemo, šta više, u isto vreme da pratimo i štampano izdanje dnevnog lista i čitav niz web sajtova. Ono što je najvažnije nije da li su novine štampane ili su na internetu, već da li ispunjavaju svoju istorijsku misiju, zaključuje ovaj autor.

Ovo je samo jedan od brojnih aktuelnih primera diskusija na temu budućnosti medija – u ovom slučaju štampe – u vremenu stalnog jačanja internet izdavaštva, sadržaja koje proizvode sami korisnici, i sve šire dostupnosti interneta u razvijenim delovima sveta.

Dakle, uz jačanje korisničkih online medija (blogovi, portali, video sajtovi, forumi itd.), „tradicionalnim“ medijima ne preostaje ništa drugo nego da i sami na što efikasniji, efektniji i inovativniji način ne samo predstave svoj rad na internetu, nego i da stvore načine kako će kreirati posebne internet sadržaje. Isto tako, uspešni među njima nalaze oblike uključivanja novih medija u svoje delovanje i povezuju se sa blogovima, portalima, forumima, bilo onim već postojećim ili posebno za njih kreiranim.

To im omogućava i razvoj weba u pravcu sve veće interaktivnosti, poznat pod nazivom Web 2.0. Ovim terminom označava se novija generacija internet sadržaja – ona koja omogućava povezivanje i aktivno učešće korisnika sa samom web platformom i međusobno.

Dok je prva generacija web sajtova predstavljala samo one sadržaje koje su postavili kreatori sajtova i to na način na koji su oni to želeli, na Webu 2.0 sami korisnici doprinose izgledu platforme svojim sadržajima. U slučaju sajtova medijskih kuća koje su usvojile praksu Web 2.0 to znači da osim svojih objavljuju i sadržaje koje stvara publika (ili, kako je to formulisao Džej Rozen (Jay Rosen), profesor novinarstva na New York University, „ljudi ranije poznati kao publika“).

To mogu biti lokalne vesti, fotografije, audio ili video zapisi. Najčešći slučajevi učešća publike su izveštaji o problemima i pojavama vezanim za neku lokalnu zajednicu, ili zapisi očevidaca događaja od nacionalnog ili globalnog značaja, što u slučaju cunamija u Indoneziji u decembru 2004. ili bombaških napada na podzemnu železnicu u Londonu u julu 2005. Publika učestvuje u kreiranju medijskih online izdanja i kroz forume, ankete, komentare, ocene sadržaja i na druge načine.

Pored kreiranja sadržaja, čitaoci svetskih medija sada sve češće imaju priliku da kreiraju „svoje“ (personalizovano) online izdanje gde kombinuju samo one sadržaje koje žele da čitaju ili gledaju. Primer je MyTimes New York Times-a koji čitaocima čak dozvoljava da stranicu sa vestima koje ih zanimaju kompajliraju iz više izvora (BBC, AP, Yahoo!News…).

Neke medijske kuće su našle načine za ostvarivanje zarade koji nisu vezani za novinarstvo. Tako je, piše britanski Economist , norveška medijska kompanija Schibsted iskoristila svoj etablirani brend da bi otvorila profitabilne ne-novinarske sajtove. Ti sajtovi su prvi i drugi po broju poseta u Skandinaviji. Jedan je pretraživač Sesam, a drugi oglasni portal FINN.no. Ipak, zaključuje Economist, većina novinskih izdavača nastoji da upravo na novinarskom sadržaju ostvari zaradu na internetu i tako ublaži posledice pada tiraža.

Online „lice“ medija u Srbiji

Generalno gledano, online izdanja štampanih i elektronskih medija u Srbiji daleko su iza medija u razvijenijim zemljama sveta u primeni novijih online strategija.

Iako se sajtovi ažurnijih dnevnih novina (Blic, Politika) osvežavaju novim vestima više puta na dan, i u poslednje vreme imaju nekoliko novih korisničkih opcija (moguće je ostavljati komentare, postoje pregledi najčitanijih vesti, onih sa najviše komentara i onih koje su najviše slane, ili stranica ’samo dobre vesti’), na internetu se ne pružaju informacije kojih nema u štampanim izdanjima.

Interaktivnost sa posetiocima sajtova je u velikom broju slučajeva medija u Srbiji veoma ograničena. Ona se svodi na mogućnost ostavljanja komentara ispod teksta (u slučajevima nekih medija), preporučivanja komentara (npr. B92 web sajt), učešća u forumima (na nekoliko medijskih sajtova), slanja fotografija i glasanja za njih (24 sata), slanja vesti (’budite reporter’ je opcija gde korisnici mogu poslati vesti za određene rubrike i emisije na sajtu RTS).

Neki su pokrenuli blogove – među njima je Color Press Grupa, koja izdaje tiražni tabloid ‘Svet’ i brojna licencna izdanja, sa svojim korporativnim blogom kojeg, između ostalih, pišu vlasnik kompanije Robert Čoban, urednici i novinari ove kompanije, i neke poznate ličnosti. Na sajtu tabloida „Press“ takođe postoje blogovi – urednički, umetnika, estradnih zvezda i drugih javnih ličnosti.

Slučaj B92

Svakako najozbiljnije prisustvo na internetu među medijima u Srbiji ima medijska kuća B92 (www.b92.net) čiji sajt je ujedno i najposećeniji srpski sajt. Ovaj portal se već više godina stalno unapređuje i dopunjuje novim vrstama sadržaja.

Internet aktivnosti B92 datiraju od 1995. Do 2000. internet je služio kao platforma za objavljivanje informacija u periodima kada je radio bio zabranjen, kao i za očuvanje odnosa sa stalno rastućom dijasporom – starim slušaocima radija B92. Od jeseni 2000. okreću se komercijalizaciji i sadržinskom obogaćivanju sajta. (Tekst Dejana Restaka, direktora sajta B92, pod nazivom „Od ćelije otpora do profitnog centra“ objašnjava ceo put ovog projekta i njegovog tima).

Sada ovaj portal ima, osim uvek aktuelnih vesti i komentara na njih (koje posetioci sajta ocenjuju, odnosno preporučuju), foto galerije – uključujući i onu sa fotografijama koje šalju posetioci sajta – kao i specijalizovane sekcije o biznisu, tehnologiji, sportu, kulturi, hrani, modi i putovanjima. Osim informativnih članaka, postoje i poslovni oglasi i interaktivne on-line mape. B92 portal ima i forum, newsletter, podcast, wap i palm usluge.

B92 je uveo takozvanu converged content strategy, što znači da se osnovna vest za sve tri platforme – tv, radio program, i vesti na sajtu – piše samo jedanput.

Vesti na sajtu najčešće imaju linkove ka ranijim informacijama na datu temu, ili ka tematskim blokovima koji su u fokusu pažnje (na primer: Status Kosova, Posledice vrućina i požara, (Ne)saradnja sa Hagom, Evroatlantske integracije itd.)

B92 je u proleće 2006. prvi među medijskim kućama pokrenuo i blog, i to takozvani ’VIP blog’ – blogove koje su na poziv ove kuće počele voditi uglavnom u javnosti poznate ličnosti (pisci, glumci, novinari, muzičari). Ovaj servis privukao je pažnju i drugih medija, bilo da su izveštavali pozitivno ili kritički o temama, argumentima ili stilu rasprava na blogovima B92, ili su i sami pokretali nešto slično na svojim web stranicama.

B92.net objavljuje podcaste i transkripte svojih najpopularnijih radio i TV emisija, a odnedavno odabrane priloge iz TV programa B92 postavlja na sopstveni kanal na YouTube-u.

Međutim, nema linkova ka originalnim dokumentima, kao što su npr. istraživanja javnog mnjenja, kompletni tekstovi presuda, zakona, svedočenja i slično, koji bi kao dopunski materijal pratili vesti i priče, mada postoji posebna stranica sa odabranim dokumentima. Ipak, sajt ima priličan broj elemenata koji ga čine modernim online medijem, iako oni nisu još uvek tako kompaktno integrisani u vesti kako je to slučaj kod npr. sajtova Washington Posta ili New York Timesa.

Što se tiče brojeva poseta, sajtovi ih uglavnom ne objavljuju. Izuzetak je sajt B92 koji (na svojoj marketing stranici) navodi da je prosečan broj ljudi koji dnevno posete sajt oko sto hiljada.

Prema Alexa.com, nezavisnom svetskom servisu za rangiranje sajtova (vidi objašnjenje na dnu teksta), B92 se daleko najbolje kotira među konkurencijom u zemlji. Po saobraćaju, kako ga računa Alexa.com, (u vreme pisanja ovog teksta) B92 je na 1015. mestu, Blic je na 2.679, Kurir na 6.463, Večernje Novosti na 10.359, a RTS iza 13.000-og mesta.

Prema onome što se može videti na sajtovima medijskih kuća u Srbiji, svi, izuzev javnog servisa Radio televizije Srbije, imaju reklamne banere, a neki i kontekstualne ‘ad-sense’ reklame koje distribuira Google. Kakva je precizno definisana on-line biznis strategija medija u Srbiji teško je, međutim, saznati.

Tatjana Petrović, urednica web izdanja „Politike“, kratko nam je odgovorila na pitanja u vezi sa sajtom ovog lista, navevši da je internet i sredstvo za promociju brenda i način ostvarivanja zarade, ali da je biznis strategija poslovna tajna. O tome kako ocenjuje prisustvo drugih medija u Srbiji na internetu, kaže: „Solidno, jaka lokalna konkurencija, ali i dalje sve zajedno daleko ispod svetskog proseka.“

Budućnost medijskih sajtova u svetu i u Srbiji

Virtualna kancelarija kakvu ima na primer „Reuters“ u Second Life, trodimenzionalnom online svetu koji svojim korisnicima, nazvanim ’stanarima’, omogućava da preko svojih virtuelnih likova – avatara – stupaju u interakciju kroz igru, poslove i druge oblike komunikacije, nije samo puka igra.

Adam Pasick, urednik izdanja kompanije „Reuters“ u Second Life, kazao je na „World Editors Forumu“ u junu 2007. da ovo za njih nije igra, već način da stvore virtuelnu zajednicu oko vesti. Second Life, naime, ima skoro sedam miliona „stanovnika“. Ovim putem krenuo je i CNN, koji je u krajem 2007. također otvorio ured u Second Life.

Postoje i brojne druge strategije medija u online svetu, usmerene bilo ka popularizaciji brenda, dodatnoj zaradi, ili oboje.

Dok se svetski mediji sele u virtuelne zajednice, kakva je budućnost medijskih sajtova u Srbiji?

Tradicionalni mediji imaju sve više potencijalnih izazova iz neformalne medijske zone. U poslednjih godinu dana u srpskoj blogosferi dešava sve više aktivnosti koje ukazuju na preduzimljivost i entuzijazam, a često i profesionalizam blogera – blogerski skupovi, organizovanje različitih akcija – od humanitarnih do onih posvećenih podizanju svesti o političkim, društvenim, tehnološkim i drugim aktuelnim problemima (http://blogopen.eu , http://www.wfest.org/blog).

Teško je očekivati da će neformalne web publikacije u skorije vreme prevazići uticaj tradicionalnih medija i broj posetilaca njihovih online izdanja, ali je moguće da će ove dve vrste medija u nekim segmentima u dogledno vreme deliti određeni broj posetilaca i zarada, kao što je to slučaj u razvijenijim zapadnim tržištima.

Naime, dok tradicionalni mediji dominiraju u izveštavanju o glavnim političkim, ekonomskim i društvenim temama, informacije i analize koje se tiču specifičnih interesovanja i hobija su često ažurnije, raznovrsnije i potpunije u neformalnoj online sferi. To može ozbiljnije privući pojedine segmente posetilaca, a zatim i oglašivača. Bar je tako tekao i još uvek teče razvoj online medija u razvijenim medijskim sredinama.

Mnogi su mediji zato na svojim web sajtovima počeli objavljivati raznovrsnije sadržaje koji nisu zastupljeni u njihovim „tradicionalnim“ izdanjima i aktivno uključuju korisnike u kreiranje ili upotpunjivanje sadržaja. Tako se publici daje atraktivniji medijski proizvod, veći izbor u pogledu forme i sadržaja informacija, kao i opsežnije i produbljenije informisanje za one koje pojedine teme posebno interesuju.

Svrha celog poduhvata je i profesionalna i finansijaska. Jer, time se sa jedne strane povećava kvalitet i kvantitet ponuđenih informacija, ali i izgledi za snažniju lojalnost publike, a sa druge – izgledi za veću zaradu, bilo jačanjem osnovnog brenda, ili preko reklama na sajtu.

Deo medija u Srbiji počeo je u poslednje vreme da razvija nešto inovativnije internet strategije. Trebalo bi očekivati da se ovaj trend nastavi i da će se uspešni od neuspešnih u budućnosti razlikovati i po tome kakvo je njihovo online prisustvo.

Za to su svakako odgovorni sami mediji, ali je neophodno i širenje mreže brzog interneta i saradnja marketinških agencija i privrede u svrhu većeg online oglašavanja. U protivnom, medijska publika, posebno mlađa, okretaće se drugim internet lokacijama, koje će potom privlačiti i više oglašivača.


Wednesday, January 23, 2008

Particular Concerns

Evropska komisija, izvršni organ EU, je u izveštaju “Serbia 2007 Progress Report” ocenila napredak koji je Srbija ostvarila (ili nije) u čitavom nizu oblasti, od političkog života, zaštite ljudskih prava, zakonodavstva, svih grana privrede, obrazovanju, administraciji itd, pa tako i u medijskoj sferi.
Pažnja je posvećena samo audiovizuelnim medijima i regulativi u ovoj oblasti, posebno radu Radiodifuzne agencije i dodeli frekvencija.
U izveštaju se navodi:
"In the area of audiovisual policy Serbia has not yet signed the European Convention on Transfrontier Television. The situation of the Broadcasting Agency in Serbia remains a cause for concern. The allocation of national frequencies by the Republic Broadcasting Agency in 2006 is still controversial and continues to raise issues of transparency and accountability. A number of decisions have been contested before the courts. Allocation of regional and local frequencies has been ongoing, with a number of appeals pending. A decision taken by the Broadcasting Agency obliging the RTS to extensively broadcast live parliamentary debates raises concerns about interference with the editorial policy of the public service broadcaster."

I zaključak:
"Preparations in the area of information society and media are at an early stage
and further efforts are needed to meet European standards. The capacity of the
regulatory bodies remains below strength. There are particular concerns in the audiovisual sector."

Činjenica da neko neutralan i sa autoritetom procenjuje ovoliki spektar oblasti, uključujući i medijsku, meni se veoma dopada. Zamagljenja kojima mogu da budu skloni lokalni akteri nekako nestaju iz ove perspektive.

Saturday, January 19, 2008

Predsednik i mediji

Dok mi sutra biramo predsednika (kakvog zaslužujemo), Francuzi imaju vrlo specifičnu situaciju sa svojim, izabranim u maju 2007.
Za to kratko vreme, uspeo je da se razvede, a onda ubrzo počne vezu sa bivšom manekenkom, sada muzičarkom, Karlom Bruni.
Zbog svega se, naravno, našao u središtu medijske pažnje, ne samo u Francuskoj, već širom sveta. Kako piše BBC News 17. januara, Sarkozi interes medija za njegov privatni život veoma uspešno koristi za svoje političke ciljeve. Svaki put kada bi se desilo nešto negativno po vlast, pojavili bi se vesti iz njegovog privatnog života, gde se baš tada takođe nešto dešavalo. Po rečima jednog analitičara medija, svaka nova stvar u Sarkozijevom životu dešavala se pre završetka one prethodne. A to znači da ne bi bilo vremena za medije da analiziraju i prokomentarišu prethodnu stvar.
Kritikovati Sarkozija nije lako i zbog mnogo krupnijeg razloga: Mnogo od velikih medija u vlasništvu su negovih bliskih prijatelja. To se odnosi na najgledaniji TV kanal TF1, kao i na časopis Paris Match i novine Le Journal du Dimanche. Tako, kada njegova tadašnja supruga Sesilija nije izašla na glasanje u drugom krugu predsedničkih izbora, vest o tome, mada bi potencijalno bila u centru medijske pažnje, nikada nije objavljena.
Jedna novinarka, sagovornica BBCa, navodi da postoji zabrinutost u profesiji zbog njegove kontrole medija. Tako je, recimo, na poslednjoj konferenciji bilo 600 novinara, a postavljeno je vrlo malo pitanja.
***
Da li celu priču možemo na neki način uporediti sa našom sredinom?
Jedna od korelacija bila bi ta da se za dobar deo medija kod nas čak i ne zna ko su im vlasnici. Što takođe znači da ne znamo da li su ti vlasnici možda takođe veoma bliski prijatelji vodećih političara u Srbiji, ili na drugi način povezani sa njima. Te tako ne znamo treba li njihovo izveštavanje posmatrati i iz tog ugla. A to, očigledno, nekome odgovara. Iako se nove novine stalno pojavljuju, a cela situacija traje već godinama, vlasti do sada praktično ništa nisu uradile u tom pogledu.
Izbori su sutra.

Thursday, January 17, 2008

Novine: Plaćanje na netu?

Šta ima novo u Vremenu? Osim direktora, tu je i novina na web sajtu: Novi broj je, osim jednog od pisama čitalaca, potpuno zatvoren za posetioce, osim ako nisu pretplatnici. Više od decenije Vreme je omogoućavalo slobodan pristup delu tekstova na svom internet sajtu.
Za razliku od Vremena, Evropa je pošla drugim putem, te je od nedavno veliki broj tekstova dostupan besplatno na sajtu.
Iako nema jedinstvenog rešenja za sve, ipak je trend da se prisustvo na netu što više ojača, a jedan od najsigurnijih načina je i otvaranje pristupa sadržajima, barem jednom delu. Kako se, koliko, i kojim novinama to isplati, tema je velike diskusije ( jedan primer ovde) širom sveta.
Njujork Tajms je, na primer, u septembru 2007. rešio da otvori svoje arhive (pristup dnevnom izdanju i ranije je bio slobodan.

update:
Linkovi ka nekim tekstovima na sajtu Vremena u međuvremenu su stavljeni. Pretpostavljam da je onda u pitanju bila tehnička greška. Ali bi sajt i dalje mogao biti mnogo zanimljiviji i bogatiji

Friday, January 11, 2008

Facebook i predsednički izbori

Boris Tadić ima svoju grupu na Facebook-u, trenutno najpopularnijoj društvenoj mreži, i u njoj, za sada, 542 člana.
Čedomir Jovanović takođe ima grupu, i u njoj 490 članova. Jovanović ima i lični profil, sa 300 prijatelja. Neki drugi članovi LDP, na primer Nataša Mićić, takođe su na Facebook-u.
Svoju grupu ima i Milanka Karić. U grupi je, za sada 56 članova, od toga 11 sa prezimenom Karić. A uz to ima i zetova familije, učlanjene u grupu.
Ovi kandidati su i jedini koji po pisanju štampe imaju svoje internet prezentacije.

Tuesday, January 8, 2008

Predsednička kampanja i pogrešni podaci

Boris Tadić izneo je danas netačne podatke a prenose ih mediji, i izgleda nikome ništa nije čudno:
"Predsednik Srbije je rekao da zna da građane najviše tišti nezaposlenost i da je to i dalje naš najveći problem mada je u poslednjih godinu dana nezaposlenost smanjena za 17 odsto. "To je dobro, ali ni iz daleka dovoljno" (B92).
Ova Tadićeva 'računica' mogla se čuti u snimku vezanom za njegovu posetu Zrenjaninu, a kao takvu je prenosi i agencija Beta.
E pa, da je nezaposlenost smanjena za 17 posto, to bi bilo sasvim dovoljno.
Jer bi onda bila pet posto.
Prema izveštaju Evropske komisije, nezaposlenost u Srbiji je krajem 2006. bila 22 posto (među izrazito visokim u Evropi). U 2007. je ona pala za oko četiri posto. Dakle, to iznosi 18. A da je oko pet posto, bili bi smo na nivou Velike Britanije, i tako ispred mnogih zemalja EU.

Friday, January 4, 2008

Kriza pažnje?

Većina nas, internet ovisnika, zna koliko se dužina i kvalitet pažnje koju smo spremni da posvetimo čitanju smanjuju. Izgleda da to sad znaju i ljudi iz štampe. Do mene je stigao decembarski broj italijanskog Vanity Fair. Na kraju svakog iole dužeg teksta ili intervjua ispisano je koliko je vremena u minutima pedviđeno za čitanje istog (pet, dvanaest, devetnaest...).

Wednesday, January 2, 2008

O imenu bloga

Mixed Media je publikacija - po sadržini kombinacija magazina, knjige, monografije - Bore Ćosića iz 1970. godine u kojoj se on, kroz razne izražajne forme, bavi odnosom savremene umetnosti i života i umetničkih pristupa među sobom. U uvodnom tekstu piše:
"Mixed-media, mešovita tehnika, praktičan je izraz koji obeležava korišćenje različitih sredstava u umetničkoj praksi, ili, najtačnije, spajanje materijala disparatnog porekla u artističku celinu, umetnički predmet, delo. Mikst, mikstura, smeša, mešavina, bućkuriš, umešanost, složenost, raznovrsnost, raznolikost, metež; medija, medijum, srednji stepen, sredina, okolina, sredstvo, ono što se nalazi u sredini ili što predstavlja sredinu, sprovodniksvetlosti, posrednik između ljudi i duhova (u spiritizmu), stanje koje stoji između radnog i trpnog (u grčkoj gramatici), medijevalan (sredjovekovni), Mediala."
U odnosu na vreme nastanka pomenute knjige, pitanje prirode medija je mnogo dominantnije nego pitanje prirode umetnosti. Zbog hibridne prirode medija već sada, a u najavi još više, kao i zbog toga što hoću da se ovde bavim raznim medijima i na razne načine, rešila sam da ime koje je svojoj knjizi dao Bora Ćosić i koju sam svojevremeno stalno čitala, bude motiv za ime ove ovde mixture.

update:
Bora Ćosić odavno je otišao iz Srbije. Sada živi u Berlinu. Nedavno je dao intervju Evropi

Metodologija fact-checking sajtova

Jedan tekst od pre pet godina, i dalje može biti koristan, mada su se stvari svakako izmenile u međuvremenu.  FACT-CHECKING SAJTOVI -...